Posjetili smo otvorenje izložbe Splendid Pop u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, koja je organizirana u suradnji s galerijom Visconti Fine Art iz Ljubljane. Na njoj su izloženi radovi istaknutih predstavnika pop-arta i možete ih pogledati sve do 24. lipnja ove godine
Pop art je još uvijek fora. Potvrdilo se to iznova u riječkom muzeju Moderne i suvremene umjetnosti otvorenjem izložbe Splendid Pop, na kojoj se mogu pogledati djela Andyja Warhola, Roya Lichtensteina, Johna Chamberlaina, Toma Wesselmanna, Jamesa Rosenquista i Roberta Rauschenberga, umjetnika čija su imena unutar konteksta suvremene umjetnosti praktički sinonim za taj, po mnogočemu revolucionarni, pravac. Kao i obično, kada u ušima publike zazvoni 'zvučno' ime, izložba postaje prvorazredan događaj čije otvaranje obilježava nesnosna gužva. I to je sjajno.
Umjetnost kao biznis
U čemu je tajna pop arta? Sagledamo li ga u terminima zanimljive marksističke filozofije umjetnosti, prema kojima bi sadržaj i forma umjetnosti bili odraz ekonomskog stanja
društva u kojem nastaju, pop art se uklapa kao naručeni dokaz paradigme - vrhunce doživljava šezdesetih, usred novonastalog zapadnjačkog konzumerističkog prosperiteta, a inspiracijom, motivima i tehnikom rada pop art izgleda kao konzumerizam preveden u umjetnička djela. Njegovi tvorci uveli su u galerijske i muzejske prostore tzv. pop kulturu - filmske glumce, rok zvijezde, reklame, stripove, ulične grafite, ambalažu svakodnevne potrošne robe, stvarajući u kreativnoj igri njihovim značenjima potpuno nove inspirativne poruke. Kao što su pomicali granice društveno priznate umjetnosti, samim načinom života dokrajčili su i tradicionalne predodžbe boemskog umjetnika - odbačenog i nepoznatog tijekom života, kojem tek smrt donosi slavu. Poigravajući se simbolima i proizvodima pop kulture postali su njenim sastavnim djelom, proživljavajući puninu konzumerističkog doživljaja, najbolje izraženog u njihovom poduzetničkom duhu - djela pop umjetnika već su tijekom njihovog života prodavana za milijunske dolarske iznose, a famozne su i Warholove izjave prema kojima je dobar biznis najbolja umjetnost.
Yugo pop
Riječka izložba, nastala kao rezultat suradnje s ljubljanskom galerijom Visconti Fine Art, intrigantna je iz dva razloga. Okuplja kremu pop arta, pri čemu je svaki autor predstavljen s nekoliko uradaka, pa se izbjegava klasična zamka kada je o pučkoj popularnosti pop artizma riječ, prema kojoj postoji samo Warhol i nitko drugi. Iako serigrafije Marilyn Monroe dominiraju prostorom, ništa manje ne intrigiraju npr. Lichtensteinov stripovski 'Big Bang' ili Wesselmannovi aktovi djevojka i žena u intimnom okruženju, što lijepo svjedoči o bogatstvu pop artističkih motiva, stilova, tehnika rada... Drugi razlog je iznenađujuća veza pop arta i naše negdašnje domovine Jugoslavije. Naime, prije Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, kroz projekt Art and Olympic Spirit angažmanom svjetski poznatih umjetnika igre su popularizirane, a među izabranicima od kojih su naručeni radovi, bili su i Andy Warhol i James Rosenquist. Njihova dva uratka, 'Speedskater' i 'Ice point', olimpijski duh šire i dvadeset pet godina kasnije sa zidova riječkog muzeja. Već iznimno bogati mozaik identiteta Sarajeva dobio je tako i pop artistički fragment.
Brza umjetnost
Ova je izložba svjedočanstvo o vremenu u kojem je umjetnost potpuno polomila granice između svakodnevne zabave i muzejskog elitizma. No radovi pop artista i danas izazivaju slojevite interpretacije i podražuju suvremena osjetila žedna šarenila, raznolikosti i informacija, pogotovo kada je riječ o mlađoj publici naviknutoj na kreativno uređene magazine, web stranice, reklame... Kako doživljavamo i vrhunce domaćeg konzumerizma, pop art je izrazito uklopljiv u našu suvremenost, pa neka šetnja Splendid popom posluži kao iskra inspiracije prilagođene brzom, povezanom i osjetilno bogatom svijetu u kojem je vrijeme strpljive i dugotrajne muzejske kontemplacije prošlo.
