Bajka splitskog turizma ponešto je različita od priča ostalih hrvatskih gradova, jer u njoj sudjeluju tisuće obitelji koje iznajmljuju čak i vlastite stanove, pa nadomještaju činjenicu da se radi o gradu i regiji s uvjerljivo najvećim brojem nezaposlenih u Hrvatskoj - ali i destinaciji sa samo 2.500 hotelskih ležaja, što je razina jedna onoj otprije točno stotinu godina.

Splićanin Nenad Nizić vlasnik je luksuznog hotela Vestibul u samom srcu Dioklecijanove palače i jedan od pionira u najnovijoj fazi razvoja ove djelatnosti. Svoj objekt otvorio je davne 2005. godine, kada je stidljivo započela izrada turističke strategije grada: on je vidio kako se kreću trendovi i u starom kamenom zdanju nekadašnjeg Urbanističkog zavoda uredio mini hotel s tek sedam soba. Radio je sustavno i marljivo: za samo uređenje pobrao je brojna priznanja, a nekoliko godina kasnije ona su počela stizati i od same struke. 'Vestibul' je najprije proglašen najboljim malim hrvatskim hotelom, potom ga je 'Sunday Times' stavio na listu stotinu najboljih malih europskih hotela, a u svjetskih 'top 100' potom ga je uvrstio i najstariji turistički vodič na svijetu 'Fodor's Travel'. Hvalio ga je i CNN.
342370 ,347068,346924,346426
Cijena noćenja u špici sezone iznosi oko 2.700 kuna, ali popunjenost hotela svejedno je uvijek iznad 90 posto.  Nizić je u međuvremenu otvorio i vilu sa samo četiri sobe, također u Dioklecijanovoj palači, koju je povezao sa samim hotelom, a uskoro će na splitskim Gripama urediti 'residence' objekt koji će gostima nuditi luksuzni privatni smještaj.

'Kako god se dogodilo, planski ili spontano, ovo jednostavno moramo iskoristiti: gosti su jednostavno ludi za Splitom, što je vidljivo po baš svakoj njihovoj povratnoj reakciji. Turizam je timski rad i kao u timskom sportu, ponekad se traži kombinacija talenta i marljivosti. Trenutno se sve spojilo, no ponavljam da je veliki rad osnova svega. To ne smijemo zaboraviti', kaže Nizić za tportal

'Došli smo do nekog vrhunca i sada nam treba pravi, strateški potez: moramo hitno povećati broj hotela jer se destinacija ipak dugoročno ne može graditi samo na privatnom smještaju, a zatim prioritet mora biti izgradnja kongresnog centra u Gradskoj luci. Grad Split i Ministarstvo turizma moraju se posvetiti zadatku što prije, jer bi takav sadržaj radikalno produljio sezonu i doveo događaje različitih profila, ali specifične turiste - koje izvan sezone prije svega zanimaju grad, restorani, trgovine i noćni život.

Od toga bi svi profitirali, a vjerojatno bi bilo lakše i osigurati cjelogodišnju avionsku povezanost preko niskotarifnih kompanija', smatra Nizić. On javno poziva gradonačelnika Ivu Baldasara i ministra turizma Darka Lorencina da konačno pokrenu ovaj projekt, koji gotovo sigurno može povući i sredstva iz europskih fondova.

Generalno, Nizić je dosta optimističan: nema previše zamjerki ni na Turističku zajednicu ni na Ministarstvo turizma, iako stidljivo napominje da bi možda malo bolje trebalo kontrolirati privatne iznajmljivače i njihovo reklamiranje na internetu, gdje se i obični stanovi ponekad predstavljaju kao 'vile'.

'Ali da nam treba privatni smještaj, apsolutno da! Split se nikada neće i ne smije pretvoriti u superluksuznu destinaciju s visokim cijenama i kratkom sezonom, pa čak ni u Dubrovnik. taj grad se pretvara u razglednicu, a početkom listopada sve je već zatvoreno. Split ima puno više kapaciteta, puno više mogućnosti i puno veće zaleđe, usudio bih se reći i bolji potencijal od primjerice Istre. Treba nam još malo sustavnog rada i dobrog marketinga, a sami luksuz ovdje ne bi funkcionirao. Trebaju nam bogati gosti jednako kao i 'backpackeri': za nekoliko dana Ultra festivala, recimo, u mom hotelu bilo je par slobodnih soba jer su gosti svjesno odlučili pomaknuti putovanje, ali svejedno smatram da je to izvrsna stvar za grad', govori Nizić.

'Ja ću svojih deset soba uvijek napuniti, ali splitski gosti i publika moraju biti različitih profila.'

Njegovi klijenti, mahom poslovna i kulturna elita, doista su navikli na luksuz: na aerodromu ih obično čeka limuzina, do Splita ih prevoze brodovi, a obilazak samog grada počinje na živopisnoj ribarnici - gdje sami biraju ribu koja će im tog dana biti servirana za ručak. Nizić je svjestan da je šarm Splita upravo u njegovoj živosti i svakodnevnom ritmu, ali kaže da ne bi škodilo još pomalo sadržaja za goste dubljeg džepa.

'Možda bi Marmontovu i još pokoju ulicu u strogom centru grada trebalo pretvoriti u šoping-zonu, gdje bi se mogli pronaći najveći svjetski brendovi. Nema smisla da ljude vodimo u kilometrima udaljene trgovačke centre na periferiji grada, niti da oni nemaju gdje potrošiti svoj novac. A i grad bi sigurno imao korist, samo da se troši...'