Nedavna međunarodna konferencija održana u Splitu pod nazivom 'Europa regija i Mediteran - Kamo ide Hrvatska?' na kojoj su eminentni domaći i strani stručnjaci raspravljali o gorućoj humanitarnoj izbjegličkoj krizi i njezinim posljedicama na Hrvatsku, Mediteran kao kolijevku civilizacija i Europsku uniju, rezultirala je Splitskom deklaracijom
Ovim dokumentom apelira se na Europsku uniju da se suoči s uzrocima, a ne samo posljedicama aktualne krize. 'Poštujući suverenitet država izvorišta emigracije, njihovim stanovnicima potrebno je prije svega omogućiti uspostavljanje mira kao preduvjeta za život dostojan čovjeka u vlastitoj domovini', poručili su sudionici splitskog skupa nudeći odgovornim političkim subjektima i institucijama u Europi konkretne poteze za rješavanje krize koji će biti humani prema useljenicima, a istovremeno neće izazvati društvene lomove u zemljama useljenja.
Aktualna izbjeglička i migracijska kriza rezultat je ponajprije kratkovidne i energetski zainteresirane destabilizacije autoritarnih režima od strane velikih sila. Ona je, međutim, drugim svojim dijelom, odraz i velike svjetske, financijske i ekonomske krize (2007-2012), koju je iznjedrila neoliberalna, ekonomska i financijska globalizacija. Ona je, s jedne strane proizvela moćnu globalnu, financijsku oligarhiju, a s druge sve veće i šire siromaštvo. Bjelodano je naime da je masovni val izbjeglica izravno povezan s kriznim žarištima diljem Bliskog i Srednjeg istoka, kao i sjeverne Afrike i to kao posljedica neodgovornih, neokolonijalnih pohoda u toj regiji svijeta, ali i posljedičnog islamističkog terorizma', istaknuto je u Splitskoj deklaraciji.
Intelektualci iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Italije, Francuske i Španjolske upozoravaju kako se aktualna kriza odražava snažno na više mediteranskih država EU-a ugrožavajući jednu od njihovih temeljnih gospodarskih djelatnosti, a to je turizam, kao jedan od osnovnih izvora prihoda lokalnog stanovništva.
'S porastom broja izbjeglica i migranata u EU, uočava se i jačanje radikalizama te porast utjecaja protu-useljeničkih i anti-globalizacijskih stranaka, a koje su i na zadnjim izborima za Europski parlament već osvojile značajan postotak glasova i mandata. Sudeći prema aktualnim otvaranjima i zatvaranjima granica, mnoge države članice EU već kolebaju između načela otvorenih društava i ideje 'Europe tvrđave', a vrlo skoro bi se mogle naći razapete i između 'metodološkog nacionalizma' i 'metodološkog kozmopolitizma'', stoji u Splitskoj deklaraciji s čijim sadržajem nas je upoznao inicijator splitske konferencije politolog dr.sc Anđelko Milardović, znanstvenik zagrebačkih Instituta za europske i globalizacijske studije te Instituta za migracije i narodnosti.
Kad je u pitanju demografski deficit Europske unije – alarmantne prognoze govore da će 2050. godine prosječna dob u EU biti 49 godina – intelektualci sa splitske konferencije drže kako 'prisilne migracije stanovništva, ma što ih poticalo (ratovi, terorizam, diktature, klimatske promjene…), ne mogu uroditi društvenim prosperitetom, nego samo brojnim ljudskim tragedijama, a koje se već danas broje u milijunima'.
Ljudsko dostojanstvo
Europa, smatraju, ne smije zaboraviti prvu od svojih vrijednosti, a to je dostojanstvo ljudske osobe (v. Povelju temeljnih prava Lisabonskog ugovora – 2009.) uključujući i ono svakog 'stranca' koji stoji pred njezinim vratima, gladan, bos i ozebao.
Za razliku od nekih suvremenih 'kultura' koje nam nameću, između ostalog, i globalizirani mediji masovne komunikacije te u kojima čovjek čovjeka u krizi 'gleda preko nišana', mediteranska tradicija Europe očituje se i u gostoprimstvu i to ne samo kad je riječ o osobnoj sferi odnosa ili u turizmu, nego i kad su u pitanju zajedničke pravne tradicije pružanja utočišta i azila.
Kao pozitivan primjer dobre integracijske politike istaknuta je Hrvatska, koju bi mogle nasljedovati i druge zemlje, a to je Deklaracija europskih muslimana, potpisana u Zagrebu 2006. godine. Hrvatska je tom deklaracijom ukazala na način i put kojima se mogu spriječiti i razriješiti identitetski razdori, ali i pružiti primjer dobrog shvaćanja prava i obveza građana u europskim državama.
Splitskom deklaracijom se apelira na intelektualnu, političku i kulturnu javnost - hrvatsku, europsku i svjetsku, kao i na političke institucije - da u svakom trenutku svog djelovanja imaju na umu odgovornost svih, građana, skupina i država, za poštivanje i zaštitu temeljnih ljudskih prava, kako su ona zajamčena, posebice u Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, a koja prava između ostalog uključuju pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost, bez obzira na rasu, porijeklo, jezik, spol, vjerski i politički svjetonazori i imovinsko stanje. Zatim slobodu kretanja, pravo na slobodu mišljenja i socijalnu sigurnost... Navedeno je da bi europske institucije trebale uvažavati stvarne mogućnosti pojedinih zemalja članica u pogledu pružanja gostoprimstva izbjeglicama.
S druge strane, također ističu i da su izbjeglice, odnosno, migranti dužni poštovati zemlje useljenja, njihove društvene i kulturne vrijednosti, kao i pravo zemlja na razlikovanje izbjeglica koji se ne mogu vratiti u svoju domovinu, od ekonomskih migranata.
Borba protiv krijumčara ljudi
U Splitskoj deklaraciji upozorava se na dužnost Europske unije i država članica da sprječavaju i kažnjavaju kriminalne krijumčare ljudi, na moru i na kopnu. S druge, pak, strane, europske zemlje, koje trebaju i žele primati useljenike, moraju se pobrinuti da u tome postupaju po humanim načelima. Predlažu otvaranje regrutacijskih centara za radnike na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi te organiziranju humanog prijevoza useljenika.
'Europska unija bi u svojoj politici azila trebala razmotriti mogućnost ispitivanja zahtjeva za azil već u tranzitnim polazištima izbjeglica, Turskoj, Jordanu, Libanonu... a ne tek u Europi, nakon čestih nesreća na moru i tisuća kilometara prijeđenih od strane izbjeglica i migranata - žrtava 'prijevoznika' i krijumčara ljudi', istaknuto je.