Veliki studentski prosvjed na beogradskoj Slaviji, koji je po procjeni organizatora okupio više od 100 tisuća ljudi, dok policija tvrdi da ih je bilo triput manje, mogao bi biti 'game changer' u bezuspješnim pokušajima rušenja Aleksandra Vučića, iza kojih godinama stoji srpska oporba. Ovaj se prosvjed uspio otresti političkog konteksta i predstaviti kao autentičan bunt mladih, zbog čega, uoči novog okupljanja zakazanog za srijedu, brojne javne osobe sve hrabrije prelaze na stranu prosvjednika
Prosvjed održan u nedjelju vjerojatno je najveće 'događanje naroda' u Srbiji u 21. stoljeću. Organizirala su ga udruženja studenata Sveučilišta u Beogradu, ali i Novom Sadu, gradu u kojem se dogodio povod prosvjeda - tragično urušavanje nadstrešnice željezničkog kolodvora u kojemu je poginulo 15 ljudi - te Nišu, trećem najvećem srpskom gradu.
U ovim trima gradovima studenti su prije mjesec dana započeli blokadu visokoškolskih ustanova i namjeravaju je nastaviti dok vlasti ne ispune njihove zahtjeve. Uz izvorne zahtjeve prosvjeda - temeljitu i sveobuhvatnu istragu tragedije u Novom Sadu te objavu podataka o tvrtkama koje su radile na obnovi zgrade željezničkog kolodvora - studenti traže podnošenje kaznenih prijava protiv napadača na njih tijekom ulične akcije organizirane tim povodom 22. studenog, među kojima su i, tvrde, političari i lokalni funkcionari iz redova Srpske napredne stranke koje su identificirali. Pritom inzistiraju na tome da nemaju veze niti s jednom političkom opcijom, a ni Vučićeva oporba - srećom po njih - ne petlja im se previše u akcije.
Vučić je 'mogao pustiti Kobre' na studente, ali mu srednjoškolci rade spačke
Studenti će svoje zahtjeve ponoviti i u srijedu, za kad su najavili prosvjednu šetnju do ureda državne tužiteljice Zagorke Dolovac. U prosvjedima su im se pridružili poljoprivrednici, prosvjedni radnici, ali i srednjoškolci, a oni se zbog svog priključenja suočavaju s posebno velikim pritiscima. Indikativan je primjer iz Novog Sada, gdje je, kako smo ranije pisali, ravnatelj najstarije srpske Zmaj Jovine gimnazije osjetio potrebu ispričavati se premijeru Milošu Vučeviću zbog sudjelovanja učenika u prosvjedima, a razlog tomu jest činjenica što je među njima bio i najslavniji đak spomenute gimnazije - premijerov sin.
No, to je tek vrh ledenog brijega spački koje su srednjoškolci posljednjih tjedana priredili srpskim vlastima. U Šapcu su, recimo, nedavno upali u ured lokalne komunalne policije, tražeći da im vrate transparent 'Šabačka je ustala, korupcija ubija', koji su im skinuli s pročelja škole. U popriličnoj panici što se bunt srednjoškolaca, ali i njihovih profesora, krenuo širiti na manje gradove, vlada je interventno ubrzala početak školskih praznika, koji su, umjesto 30. prosinca, počeli ovog utorka.
Srednjoškolci nerviraju i predsjednika Aleksandra Vučića pa je prekorio 'političke komesare' koji izvode djecu po školama: 'Tko ste vi da vodite bilo čije dijete na ulicu?', pita ih sad već solidno nasekirani predsjednik. Ipak, prema studentima pokazuje znatno veći respekt. Iako je Vučić u nedjelju navečer, nakon skupa na Slaviji, konstatirao da se okupio velik broj ljudi i tako priznao da mu studentski prosvjed šteti, zasad se drži na distanci od njih, ispalivši tek tu i tamo poneki rafal poput izjave da je 'mogao pustiti Kobre na studente, ali nije' (Kobre su pripadnici specijalne jedinice vojne policije). Umjesto svađanja sa studentima, Vučić radije tu i tamo s lanca pusti spomenutog premijera Vučevića.
Gostujući na berluskonijevski grotesknom režimskom infotainment kanalu Pink, Vučević je priprijetio da država neće dopustiti blokadu nikakvih, pa ni obrazovnih institucija, podsjetivši profesore koji su se pridružili bojkotu nastave kako 'država određuje kad su školski praznici'. Studente je otresao tvrdnjom da su svi njihovi zahtjevi koji se tiču tragerije u Novom Sadu 'ispunjeni podnošenjem ostavki i procesuiranjem 13 ljudi'.
Zvižduci za 'čika Ivicu'
Ono što su studentski prosvjedi svojim fokusiranim zahtjevima i pozitivnom energijom konačno promijenili jest odnos običnih ljudi prema mogućnosti pada Vučića. Doslovno iste večeri u kojoj je prosvjed završen, u netom obnovljenom beogradskom Sava centru dogodila se poprilična sramota za režim. Tamo se naime održavala proslava 18. obljetnice postojanja dječjeg zbora Čarolija. Svečanost je vodila poznata pop pjevačica Tijana Dapčević te je u jednom trenutku pozvala publiku da pozdravi prisutnog 'čika Ivicu Dačića', ministra unutrašnjih poslova. Na spomen njega i ministrice zaštite okoliša Irene Vujović, također prisutne na događaju, dvoranom su se prolomili žestoki povici negodovanja i zvižduci, rijetko viđen prizor u Vučićevoj Srbiji.
Uspjeh prosvjeda i glasni zvižduci ministrima ohrabrili su i javne osobe koje su se dosad uglavnom suzdržavale javno suprotstavljati Vučiću. Prije svega, riječ je o sportašima - na prosvjedu su glasnim ovacijama pozdravljeni legendarni košarkaš Dejan Bodiroga te bivši nogometaš Partizana i srpske reprezentacije Saša Ilić. Obojica su, doduše, bila aktivna u ranijim pokušajima borbe protiv Vučićeva režima, no aktualna studentska buna na površinu je izbacila i neka nova imena.
Bogdanović solida(ra)n
Od onih koji se ranije nisu pretjerano oglašavali zanimljiva je podrška zvijezde Atlanta Hawksa i kapetana srpske reprezentacije Bogdana Bogdanovića, koji je svoju podršku izrazio dijeljenjem fotke protesta na Instagram storyju. Na kapetanov mig kao da su se postrojile i druge srpske košarkaške zvijezde: Aleksa Avramović, Marko Gudurić, Vladimir Štimac, Nikola Jović... Čeka se još samo najveći, Nikola Jokić, koji se ranije znao naći među potpisnicima javnih pisama podrške Vučiću. No nova klima u društvu mogla bi i njega preokrenuti, pogotovo kad zna da je prije pet dana prosvjednike podržao najveći srpski sportaš - Novak Đoković.
Sve agilniji su i pripadnici još jedne struke po kojoj je Srbija poznata izvan svojih granica - glumci i filmaši općenito. Imena poput Branke Katić, Nikole Đurička, Voje Brajovića, Nikole Koje, Dragana Mićanovića i Gordana Kičića dobro su poznata i kod nas, a svi su oni, bilo javno, bilo na mrežama, bilo - poput Kičića - samim pojavljivanjem na prosvjedu, jasno stali na stranu studenata.
I europejci i tradicionalisti
Zanimljiva su još dva primjera iz popkulturnog svijeta: urednica zabavnog programa javne televizije RTS Olivera Kovačević, koja stoji iza hvaljenog projekta izbora srpske pjesme za Eurosong, otvoreno je progovorila o svom sudjelovanju na prosvjedu. 'Naravno da sam bila na prosvjedu, ne samo kao građanin, nego i kao teta čije su djevojke s transparentima u studentskoj koloni. Današnja generacija studenata i učenika zrela je za Europu i oni su ne samo budućnost, već i sadašnjost ove zemlje', izjavila je Kovačević za Novu.rs.
Drugi slučaj je onaj Danice Crnogorčević, pjevačice srpskih tradicionalnih napjeva dosad sklone Vučiću, koji pokazuje da prosvjed nije ideološki limitiran, već pod svoje okrilje pripušta i pripadnike konzervativnijeg kulturnog kruga. 'Sloboda je potpuno ostvariva samo kroz ljubav i bratstvo... Samo sloga Srbina spašava', napisala je na svojim društvenim mrežama uz sad već ikoničku fotografiju prepune Slavije.
Ova revolucija neće biti na televiziji
Iako iz komentara naglih preokreta kod pojedinih javnih osoba među simpatizerima bunta protiv Vučića progovara blagi sarkazam, a spominju se konvertiti koji zauzimaju mjesta kako bi ostali dijelom neke buduće vlasti, ovaj pomalo neočekivani uzlet energije oko prosvjeda vrsta je momentuma koji protivnici Vučićeve vizije Srbije nisu imali čak ni ljetos, kad su deseci tisuća ljudi prosvjedovali protiv rudarenja litija. Uz bitnu razliku - ti prosvjedi, iako pokrenuti od ekoloških udruga, bili su jasno politički artikulirani, a najnovija studentska buna donosi onu čistu i izravnu vrstu energije koju samo mladi mogu imati, dok se stariji prvoborci srpskih uličnih prosvjeda nje mogu samo sjećati i nenametljivo je podržati.
Upravo to sjećanje na vremena prije 'šarenih revolucija', kad su informacije kolale ograničenim kanalima, a moć mase bila nepatvorena, autentična i koordinirana ne iz centara moći, već iz mladih i pametnih glava, ulijeva nadu da bi aktualni prosvjedi u Srbiji mogli završiti nešto kvalitetnijim ishodom nego obično. A nije zgoreg dodati ni to da zapadni centri moći danas idu uz dlaku Vučiću, kao što možemo vidjeti na primjeru američkog veleposlanika Christophera Hilla. On je, dok su se studenti spremali izaći na ulice, s Vučićem otvarao novu dionicu autoceste u središnjoj Srbiji. Ako to nije dodatni motiv za nastavak borbe, onda ne znamo što jest.