'Većina u Srbiji očito nije još doživjela katarzu, distanciranje od zločinačkoga Miloševićeva političkog i vojnog vodstva i velikosrpskog projekta dijela srpskih akademika iza kojih je stala i SANU, pa i dalje živi u ratno-huškačkom ozračju mržnje', piše u komentaru 'Mržnja i istina' glavni i odgovorni urednik Ivan Miklenić, navodeći kako je Europsko rukometno prvenstvo u Srbiji otkrilo mnogo toga o suvremenom srbijanskom društvu i o odnosu dijela toga društva prema Hrvatima i Hrvatskoj.

Miklenić smatra da upravo te nanovo potvrđene i očitovane činjenice 'trebaju uzeti u obzir hrvatski političari kad govore o povlačenju hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije'

'U okolnostima u kojima je Haški sud objektivno pod pritiskom interesa pojedinih međunarodnih sila veoma teško zakazao, postavši sredstvo političke obmane o tobožnjoj jednakoj krivnji za prolijevanje krvi u devedesetima u Hrvatskoj i BiH, sučeljavanje s hrvatskom tužbom za genocid protiv Srbije dobilo je na dodatnoj važnosti', navodi se u komentaru. Pritom se napominje da svi koji žele stvarno dobro srpskom narodu i državi Srbiji, 'trebali bi sve učiniti da se Srbi suoče s istinom, da osude agresivnu politiku svojih vođa, oslobode se mržnje, koja njih same nužno razara, i postanu sposobni za zdrave međususjedske i međunarodne odnose'.

Navodeći kako je istinu o tim događanjima vrlo vjerojatno teško iznijeti u Srbiji te da je posebno to teško učiniti političarima jer bi gubili glasove, komentator drži kako je upravo spasonosna pomoć da se na međunarodnoj razini upravo glede tužbe za genocid protiv Srbije najširi krugovi srbijanskog stanovništva upoznaju s činjenicama koje su tiču događanja devedesetih, a navedene su u toj tužbi.

'Rješavanje na sudu podnesene tužbe, pa i protutužbe, upravo oslobađa i hrvatske i srbijanske političare da se bave prošlošću koju ne mogu promijeniti i da pošteno u skladu s međunarodnim pravom izgrađuju dobrosusjedske odnose', navodi se u komentaru.

Dodaje se kako rješavanje pitanja tretiranja srpskoga jezika u općoj hrvatskoj javnosti, koje je s punim pravom otvoreno, znatno može pomoći uspostavi što normalnijih odnosa između Hrvata i Srba.

'Ne žele i ne čine dobro ni Srbima ni Hrvatima svi oni koji podcjenjuju važnost hrvatskoga i srpskoga kao dva različita, premda uvelike slična jezika jer nepoštivanje ili osporavanje ustavne odredbe da je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski jezik vodi samo zaoštravanju odnosa između Hrvata i Srba', napominje 'Glas Koncila' i dodaje kako oni koji namjerno zauzimaju stav da je suvišno prevođenje s drugih jezika, konkretno u Hrvatskoj sa srpskoga, zapravo po tom stavu pokazuju da ne poštuju ni Hrvate ni Srbe, niti im žele da očuvaju svoj identitet