U tekstu s naslovom 'Mlado, hrabro, srpsko', njemački list Die Zeit piše da otkad je Aleksandar Vučić na vlasti nije bilo većih prosvjeda u Srbiji te da zemlja bez nade uzima svoju budućnost u svoje ruke. Vučić je još predsjednik, ali se sve više pokazuje kako bi zemlja mogla izgledati bez njega, piše autor teksta Ulrich Ladurner, prenosi DW.

'Srbija je zemlja u propadanju. Natalitet je nizak, imigracije gotovo da i nema, a mladi masovno napuštaju svoju domovinu. Prema procjenama Svjetske banke, za 25 godina u Srbiji će, umjesto današnjih gotovo sedam milijuna stanovnika, biti samo 5,4 milijuna ljudi. Ništa ne upućuje na to da će se taj trend promijeniti. Na čelu države je predsjednik Aleksandar Vučić i guši svakoga tko misli drukčije od njega, tko želi ili sanja drukčije od njega. Zemlja tog predsjednika je zemlja bez nade i bez budućnosti – tako je bilo sve do 1. studenog 2024. Tog se dana srušila nadstrešnica na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu. Petnaest je ljudi poginulo. Tada su počeli prosvjedi koji traju do danas.'

Autor teksta piše da su prosvjedi malo-pomalo zahvatili cijelu zemlju i da oni oblikuju novi identitet Srbije.

'Obrisi drukčije, bolje Srbije postaju sve vidljiviji. Pokretači promjena su studenti i učenici – a nitko na njih nije računao. Smatralo se da su mladi apatični i depolitizirani. (…) Ali odjednom oni izlaze na ulice i pokreću mase. Više od 300.000 ljudi prosvjedovalo je u subotu u Beogradu, na vrhuncu prosvjeda. To je gotovo pet posto stanovništva Srbije.' Autor piše i da su devedesetih godina srpske milicije provodile etničko čišćenje u ime 'velike Srbije', a početkom 2020-ih taj termin zamijenjen je izrazom 'srpski svet'.

'Ali značenje je isto: ujedinjenje svih Srba u jednoj državi. Ideje iz tog vremena i dalje su žive i opasne te imaju potencijal destabilizirati Balkan. Sukob između Srbije i Kosova ostaje neriješen, a u Bosni i Hercegovini lider bosanskih Srba Milorad Dodik radi na odcjepljenju svog entiteta.'

'Dakle Vučić ima niz destruktivnih karata na koje može igrati. Kada je na početku prosvjeda prijetio studentima, a provladini mediji ih osudili, mnogi Srbi su se prestrašili da bi nasilje moglo biti usmjereno protiv vlastite mladosti, da bi se rat mogao vratiti kući i da bi njihova djeca mogla biti ugrožena. Instinktivno su osjetili da ih moraju zaštititi od opasnosti koja dolazi od onih na vlasti – onih koji su se uzdigli na ratnim stradanjima. Zato su se širom zemlje vrata počela otvarati za studente i učenike.'

'Budući da studenti nemaju vođe, Vučić nije mogao primijeniti svoju uobičajenu strategiju – blatiti, uništavati ili potkupljivati oporbene lidere, ovisno o situaciji', navodi se dalje u tekstu. 'Studenti ga jednostavno ignoriraju. Vučić? Tko to ono bijaše? Na taj način oni, gotovo nesvjesno, postižu nešto veliko: svim građanima Srbije pokazuju kako bi mogao izgledati život bez Vučićeve sveprisutnosti', piše Ladurner.

Na kraju, kako prenosi DW, zaključuje: 'Predsjednik Vučić preživio je najveće demonstracije u povijesti zemlje. Demonstranti, međutim, nisu ni tražili ni očekivali njegov pad. On je, dakle, i dalje na funkciji, ali zemlja za koju vjeruje da je čvrsto drži u rukama počinje mu izmicati. Srbija počinje liječiti rane koje su tom društvu nanijeli rat, nacionalizam, siromaštvo i poniženje.'