Đinđić je rođen 1. kolovoza 1952. godine u Bosanskom Šamcu, u kojem mu se otac kao časnik JNA zatekao na službi. Uglavnom se školovao u mjestima u kojima mu je otac službovao, a gimnaziju završava u Beogradu te diplomira filozofiju na tamošnjem Filozofskom fakultetu. Zaljubljen u filozofiju, Đinđić 1979. doktorira na sveučilištu u njemačkom Konstanzu s tezom 'Problemi utemeljenja kritičke teorije', a mentor mu je bio jedan od najuglednijih europskih filozofa, Jürgen Habermas.

Još kao student sudjelovao je u oporbenim aktivnostima, pa je tako zbog pokušaja organiziranja autonomne studentske organizacije, sa zagrebačkim i ljubljanskim studentskim vođama, osuđen na godinu zatvora. Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća Đinđić je bio profesor na novosadskom Filozofskom fakultetu te viši znanstveni suradnik u beogradskom Centru za filozofiju i društvenu teoriju.

Padom komunizma i uvođenjem višestranačja, Đinđić 1989. osniva Demokratsku stranku, kojoj vrlo brzo postaje predsjednikom, a godinu kasnije i jedan od zastupnika u Skupštini Srbije.

Od studenog 1996. do veljače 1997. godine bio je jedan od vođa oporbene koalicije Zajedno, koja je na lokalnim izborima u Srbiji odnijela pobjedu, ali to režim Slobodana Miloševića nije priznao. Poslije 88 dana građanskih i studentskih prosvjeda Milošević je priznao pobjedu oporbi. Đinđić je 21. veljače 1997. izabran za prvog nekomunističkog gradonačelnika Beograda nakon Drugog svjetskog rata, ali je s te dužnosti smijenjen već sedam mjeseci kasnije.

Svrgavanje Miloševića

Kao jedan od vođa Demokratske opozicije Srbije (DOS), Đinđić je 5. listopada 2000. godine imao vodeću ulogu u organiziranju masovnih uličnih prosvjeda u kojima je, nakon nepriznate pobjede na izborima, svrgnut s vlasti Slobodan Milošević.

>>> U spomen na Đinđića Beogradom šetalo 20 tisuća ljudi

Vlada na čijem je čelu bio Đinđić formirana je 25. siječnja 2001. godine, a odmah poslije stupanja na čelo države poručio je kako će s novim ministrima uspostaviti 'demokratske temelje u Srbiji'. Pozitivne promjene u Srbiji u to je vrijeme prepoznao i američki tjednik Time te ga svrstava među 14 vodećih europskih političara trećeg milenija, a njegova vlada započinje korjenite socijalne i gospodarske reforme i uspostavlja bolje odnose sa zapadnim zemljama, posebice sa Sjedinjenim Državama, zalažući se i za tješnju suradnju s Haškim tribunalom.

Đinđićeva vlada ostala je upamćena upravo po toj suradnji, jer je u njenom mandatu uhićeno i izručeno nekoliko haških optuženika, među kojima i sam 'balkanski krvnik' Slobodan Milošević.

Izvanredno stanje

Zoran Đinđić ubijen je 12. ožujka 2003. godine snajperskim hicima dvadeset minuta nakon podneva u dvorištu zgrade srbijanske vlade. Nekoliko sati nakon atentata u Srbiji je proglašeno izvanredno stanje, a kao počinitelji su odmah osumnjičeni pripadnici kriminalne skupine, tzv. zemunskog klana. Kako je kasnije priopćila tadašnja srbijanska vlada, upravo je tog dana trebao biti potpisan nalog za uhićenje nekoliko pripadnika te skupine.

>>> Vučić: Istražit ćemo nova saznanja o ubojstvu Đinđića

Kao glavni osumnjičeni u organiziranju ubojstva premijera bili su nekadašnji zapovjednik raspuštene Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija te pripadnici tzv. zemunskog klana Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.

Njih dvojica su ubijeni 27. ožujka prilikom pokušaja uhićenja u sklopu opsežne policijske akcije Sablja, tijekom koje je uhićen atentator Zvezdan Jovanović, Legijin podređeni poznat pod nadimcima Zveki i Zmija. Uhićeno je i nekoliko pripadnika raspuštenog JSO-a te brojni pripadnici tzv. zemunskog klana, što je kasnije pridonijelo rasvjetljavanju brojnih naručenih ubojstava, otmica i čitavog niza najtežih kaznenih djela.

Pozadina atentata

Za sudjelovanje u organiziranju Đinđićeva ubojstva podignuta je optužnica protiv 44 osobe. Suđenje je započelo u prosincu 2003., a u svibnju 2007. optuženicima su izrečene presude na ukupno 378 godina zatvora. Legija i Jovanović osuđeni su na 40 godina zatvora, a presude je u prosincu 2008. potvrdio i Vrhovni sud Srbije.

>>> 'Zemunci' ostaju u zatvoru 40 godina

Šok izazvan Đinđićevim ubojstvom stajao je Srbiju idućih godina, prema ocjenama analitičara, gubitka ogromne energije koju je on osobno posjedovao i poticao kod drugih, ali i usporavanja ili potpunog zaustavljanja tek započetih nužnih reformi.

>>> Hrvati povratnici spriječili otvaranje Spomen sobe Zorana Đinđića

Ocjenjujući razdoblje nakon Đinđićeva mučkog ubojstva, dobri poznavatelji prilika u toj zemlji ističu kako je izostala lustracija srbijanskog političkog i građanskog društva, što je po nekima posljedica činjenice da je on u svojoj želji za temeljitim društvenim promjenama bio tragično usamljen te da je žrtvovan upravo kako se Srbija ne bi promijenila.

Toj ocjeni najviše ide u prilog činjenica kako politička pozadina atentata još uvijek nije rasvijetljena, a prema svemu sudeći - niti danas za takvo što ne postoji politička volja.