Na web stranicama srpsko-ruskih ultranacionalističkih udruga objavljena su i pisma dotične srpske djece koja opisuju kako su proteklog ljeta u Rusiji učila pucati iz vatrenog oružja, rastavljati i sastavljati puške, bacati bombe, baratati nožem, zatim borilačke tehnike i slična znanja koja su praćena predavanjima iz povijesti i pravoslavne religije.

Vijest koja na ovim prostorima kod mnogih izaziva sablazan i jezu, u Rusiji i nekim drugim zemljama bivšeg SSSR-a nije novost. Takvi kampovi postoje širom tog prostora i dijelom se nadovezuju na sovjetsko školsko i fakultetsko obrazovanje (rastavljanje pištolja i automatske puške, mjere u slučaju atomskog napada itd.). Neki kampovi djeluju pod patronatom Ruske pravoslavne crkve, neki su prorežimski orijentirani, a neki pak otvoreno neonacistički te stoga zabranjeni zbog ekstremizma.

No ovo je prvi poznat slučaj da su u takvim programima, koji neke podsjećaju na nacističku mladež Hitler Jugend, završila djeca s Balkana. Državni tajnik u srpskom Ministarstvu pravde Slobodan Homen istaknuo je da, osim moralne dvojbenosti, slanje maloljetnika na obuku o upotrebi oružja ima i elemente kaznenog djela.

Riječ je o djeci od sedam do 17 godina, a u kampove oko Novosibirska poslao ih je Patriotski front – Udruženje ratnih veterana srpskih zemalja 1990-1999 (ratovi u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu).

'Mirotvorci' kozaci

Aleksandr Kravčenko, jedan od učitelja u tim kampovima i suosnivač ortodoksnih militarističkih sajtova (Stjag, Kosovski front), s jedne strane pokušava prikazati svoju aktivnost kao mirotvorstvo, ali se istovremeno predstavlja kao kozački dobrovoljac koji je 90-ih ratovao u BiH na strani Srba. Inače, raznorazni kozački paravojni odredi zadnji su put na djelu viđeni 2008. u Gruziji, kada su pratili rusku vojsku u bitkama za Južnu Osetiju (i pritom bivali optuživani za maroderstvo i druge zločine nad civilima).

Ako je vjerovati Kravčenku dok promovira svoju djelatnost, u Rusiji trenutno djeluje oko 2500 dječjih kampova u kojima se predaju razna znanja i vještine, a u njima je 100-150.000 djece. Trećinu njih drži Ruska pravoslavna crkva.

'Ne učimo djecu ratovati, nego živjeti. Mičemo ih s ulica, od alkoholizma i narkomanije, privlačimo sportu i učimo patriotizmu, borilačkim vještinama, pravoslavnim moralnim vrijednostima, tradiciji, kulturi', tvrdi Kravčenko.

Zamjenica srpskog pučkog pravobranitelja Tamara Lukšić Orlandić podsjetila je da je Srbija potpisnik UN-ove Konvencije o pravima djeteta. Sociolog Ratko Božović smatra da je 16 dana u Sibiru za tu djecu bio put do identifikacije u kojem ne postoje mirotvorni elementi: 'Bacanje bombi i pucanje iz puške za djecu je atrakcija, i u takvim potezima nasilja ona pronalaze svoju potvrdu.'  

'Odgovorni su prvenstveno roditelji koji neobaviješteni šalju svoju djecu u takve kampove, bez obzira na njihove stavove. Dobro je što je udruga preko koje su djeca išla u Rusiju procijenila da je to bila pogreška i da se djeca iz Srbije više neće slati na takve akcije', izjavila je Lukšić Orlandić.