Bilo je zanimljivo pratit Cibaliu u borbi za vrh, a i u onom europskom izletu iako neslavno završenom. No sada je na red došla ona surova realnost. Upravo su te sezone najviše urezana svim vinkovčanima, jer ono donese stres, neizvjesnost, pritisak i adrenalin. To su one glavne karakteristike zašto nam je nogomet zanimljiv. Iako navijači i klub imaju iskustva s ovakvim sezonama ova je ipak malo drugačija.

Uvijek je teže s konja na magarca nego obratno zato je sada nastala totalna zbrka. Uprava kluba je kao muha bez glave, jer se rade potpuno nelogični potezi od kojih neki izgledaju kao da ih radi netko ko nema veze s nogometom. Tako je prije ove sezone doveden trojac Novak, Martinović i Čulić, no već sada prva dvojica više nisu igrači Cibalie jer su raskinuti ugovori dok je treći na istom putu.

Dok je u klub mogao biti doveden Josip Milardović kojem su se trebala isplatit prijašnja dugovanja i on bio ponovo obukao nebeskoplavi dres. Radi se o novcima koje će svejedno morati isplatiti, a ovako bi imali igrača koji bio nosio ovu momčad kao one sezone kada je ostvareno treće mjesto.

Ovako sa sastavom kojeg čine donedavni juniori Puljić, Mišić, Muženjak, Mitrović, Ćorić sve redom 19-godišnjaci teško se može nositi s prekaljenim prvoligašima. Jer svi ovi igrači su perspektiva ovog kluba samo se njihova minutaža treba dozirati, a ne očekivati da oni nose sav teret.

A jedan od iskusnijih Lučić umjesto da bude primjer igračima on upravo radi suprotno. Nepotrebni penali, nezainteresiranost, povreda klupske discipline samo su neke od stvari koje su obilježile njegove partije ove sezone što nikako nije potrebno jednom takvom igraču.

No očito je to tako kad pokreneš svoj biznis a utakmice igraš samo da si još malo upotpuniš proračun. Sramota za jednog vinkovčanina kojem je ovaj klub dao sve. Sada je red na mladom Župariću da s kapetanskom vrpcom vodi obranu, ali i cijelu momčad.

Jedan od onih koji je trenutno od presudne važnosti je Mladen Bartolović, iako s godinama već na zalasku karijeru neosporiva je njegova borba i želja za igrom. Upravo na utakmici protiv Splita je bila jedna zanimljiva situacija. Naime, nakon pogotka Splita za 2:1 Bartolović je vidno isfrustriran očitim nezalaganjem i nonšalantnom igrom pojedinaca ponajviše Lučića otišao do trenera Kopića.

Mislio sam kako je zatražio izmjenu nekog od tih igrača da bi nakon par minuta on napustio teren. Vjerojatno je tražio izmjenu za sebe, a kako nije bio povrijeđen vjerojatno nije mogao podnijeti takvu igru kakvu su pružili njegovi suigrači.

Objektivno ova utakmica i ona iduća s Lokomotivom će biti od velike važnosti za daljnji putokaz Cibalie, jer nakon toga se ide Osijeku, dolazi Rijeka, zatim gostovanje kod Hajduka i Slaven Belupa te za kraj Cibalia dočekuje Dinamo.

Zato se treba 'poginuti' za svaki bod. Dok subjektivno slobodno se nemojte zamarati Cibaliom jer mnogi za nju znaju samo unazad zadnje tri godine, ali bili smo mi tu i prije u sličnim situacijama nekad ostali, nekad ispali, ali smo se uvijek vratili!
Ova pjesma Ultrasa to najbolje opisuje:

'Sve stadione obiš´o sam smirio se nisam, drugu ligu dotako sam predao se nisam, ko skitnica stopao sam i nije mi žao još bi jedan život za Cibaliju dao!'