Stiglitz tvrdi da je povijest nekoliko puta pokazala kako strogi programi i štednja ne donose željene rezultate, dodavši kako smatra 'da je europski pristup krizi najmanje obećavajući i da je Europa na putu prema samouništenju'.

Političari 27 zemalja članica Europske unije primjenjuju program štedljivosti u ukupnom iznosu od oko 450 milijardi eura usred dužničke krize. Istovremeno, dug euro-regije prošle je godine narastao do najviše razine otkada je počela primjena zajedničke valute, a sve zbog povećanja zajma posrnulim članicama.

I dok se od Grčke očekivala štedljivost, 'primjenjivanje ovakvog programa u Velikoj Britaniji i Francuskoj te ostalim europskim zemljama može dovesti samo do katastrofalnih ekonomskih posljedica. Premda su europski vođe već odavno shvatili da sama štedljivost sama po sebi nema smisla te da je potreban i rast, svejedno nisu poduzeli gotovo nikakve aktivnosti da bi taj rast i postigli', objasnio je.

Stiglitza, inače profesora ekonomije na njujorškom fakultetu Columbija, kod programa štedljivosti najviše brine visoka stopa nezaposlenosti, posebno kod mladih.

'Nezaposlenost mladih u Španjolskoj već je 2008. godine dosegla 50 posto te zasad ne postoji nada da će se uskoro promijeniti. To uništava ljudski kapital i stvara otuđene mlade ljude u naponu snage.

Europski bi lideri umjesto štednje trebali promijeniti fokus trošenja državnog novca, snažnije iskoristiti institucije poput Europske investicijske banke, promijeniti porezne politike tako da potiču gospodarstvo te udvostručiti sve metode uravnoteženja državnih blagajni', kazao je Stiglitz.