Pa je li Josipović, za kojega protivnici tvrde da je predsjednički mandat prespavao i da se probudio tek kada je shvatio da se bliži reizbor, bio predsjednik fikus ili kaktus? Ivan Rimac s Pravnog fakulteta u Zagrebu smatra da u nekim elementima zasigurno nije bio fikus. 'Otvaranje prema susjedima u nastupnim dijelovima mandata, nešto je što je drugim predsjednicima, pogotovo srpskim, nametnulo drugačiji odnos prema susjedima, pogotovo prema Hrvatskoj', smatra Rimac.

Prema njegovu mišljenju, političari u regiji su slijedili taj primjer, barem održavanja sastanaka s čelnicima drugih zemalja, ali i uspostave dijaloga, što otvara prostor za kooperaciju zemalja u regiji. 'Dao je ton koji nije bio pristupan do tada. Njegov prethodnik Stjepan Mesić, bez obzira na svu svoju živahnost, nije se uspio tako nametnuti u regiji', kazao je Rimac. Što nam je u davnu jesen 2009. i ranu zimu 2010. obećavao tadašnji predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović?

Zemlji ogrezloj u kriminal, korupciju i neimaštinu, nudio je bolji život i sređeniju državu. Predsjedničku kampanju temeljio je na ideji 'nove pravednosti'. 'Zagovaram ideju nove pravednosti, utemeljene na novoj artikulaciji vrijednosti sada stavljenih u zapećak', govorio je tada Josipović. Nova pravednost, objašnjavao je, znači da veliki poduzetnici ljudima koji rade za njih moraju omogućiti motivirajuću plaću dostojnu života.

'Nije mi prihvatljivo da u nekim tvrtkama ljudi rade za 1900 ili 2000 kuna, a gazda pliva u zlatu', grmio je Josipović tada. I je li pet godina kasnije Hrvatske bolje i pravednije društvo? Živi li se bolje? Rade li ljudi još uvijek za 2000 kuna, a gazde plivaju u zlatu? I tada je bilo jasno da će Josipović, s obzirom na ovlasti, teško ispuniti obećano, ali da će biti gore nego što je tada bilo, nisu valjda vjerovali ni najgori skeptici. Hrvatska 11 kvartala zaredom bilježi pad BDP-a, a bolji dani ne vide se na obzoru.

'Na prošlim predsjedničkim izborima i aktualni predsjednik i tadašnji kandidati bavili su se stvarima koje nisu predmet predsjedničkih ovlasti. Sama ta činjenica je govorila da od obećanja neće biti ništa', kaže Višeslav Raos s Fakulteta političkih znanosti. 'Nadam se', nastavlja, 'da ova kampanja neće biti nevezana za predsjedničke ovlasti. Teme koje spadaju u ovlasti predsjednika', nabraja, 'jesu vanjska politika, predsjednik je čuvar Ustava, brine se za balans političkog sustava, može upućivati stvari na Ustavni sud…'

'Vojna i sigurnosna pitanja, s kojima su počeli Josipović i Grabar-Kitarović, jesu tema kojom bi se trebali baviti. Kakav će biti ustroj Ureda predsjednika također može biti tema', predlaže Raos. Proračun je zadan, navodi, a od osobe ovisi kako će ga ustrojiti. 'I ekipiranje Ureda predsjednika, ako se vratimo unatrag, možemo pripisati uz ambiciozni projekt Nove pravednosti. Istina, mnogi ne primaju plaću, ali ljudski resursi nisu iskorišteni kako se najavljivalo', smatra Raos.

Nova pravednost trebala je biti sveobuhvatni koncept ponovnog uvođenja morala u politiku i vođenje države s posljedicama za sve segmente društva. Mnogo je o predsjednikovoj verziji uvođenja morala rekao on sam, kada je odbio vratiti donaciju koju je dobio u predsjedničkoj kampanji od kontroverznog poduzetnika Roberta Ježića, za koju se sumnja da je 'prljava'. U najmanju ruku bi bilo moralno da je donaciju vratio ako je postojala i najmanja sumnja da se radilo o 'prljavom' novcu.

Raos smatra da bi to svakako bila gesta koja bi išla u smjeru obećanja, svakako bi bio plus da je Josipović vratio novac. 'Moralna komponenta je posebno važna pri obavljanju funkcija koje nisu izvršne u politici, poput predsjedničke', misli Raos.

Rimac smatra da smo mi u Hrvatskoj u nezgodnoj situaciji zato što zakonodavstvo ne prati zahtjeve javnosti, što bi bilo primjereno. 'Nitko od kandidata ne krši zakone ili odredbe, ali samo pojavljivanje sumnje, ako ne u kvalitetu novca, onda u donatore, stvara nezgodan dojam o karakteru kandidata', objašnjava. 'Mi za svakoga donatora možemo reći da daje novac jer želi ostvariti određen utjecaj, ali kampanje ne bi bilo moguće provesti bez donatora jer nam se kandidati ne bi mogli predstaviti. Ne bismo znali ništa o kandidatu', poentirao je Rimac.

Shodno ideji 'nove pravednosti' Josipović je tada najavio žestoku borbu protiv korupcije. Uvjeravao je birače da mu ovlasti koje ima na planu nacionalne sigurnosti omogućavaju da se stavi na čelo borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. 'Korupcija je velika zmijurina koja je u ovom trenutku paralizirala Hrvatsku i uzeo bih jednu veliku batinu koju predsjednik ima, a to su njegove nadležnosti na planu obrane i nacionalne sigurnosti, jer je taj sustav zadužen za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala', govorio je tadašnji predsjednički kandidat Josipović. Spominjao je i da će tražiti reviziju pretvorbe. Novac oduzet u kriminalu, tvrdio je, usmjerit će u gospodarski razvoj, mirovine, škole, vrtiće, obrazovanje i socijalnu sigurnost.

'U nekim elementima Josipović je ispunio svoja obećanja, on je konstantnim visokim rejtingom vratio dignitet u politiku u ličnosti predsjednika', kaže Rimac. Ali u sferama gdje je zalazio u ovlasti koje ne pripadaju predsjedniku, nastavlja, ono što je SDP – Milanović i njegova ministarska ekipa - trebao napraviti, to se sve odvijalo u pogrešnom smjeru. 'Ne samo što nismo dočekali 'novu pravednost', donošenje zakona koji će dati snagu pravosuđu za odlučniju borbu protiv korupcije, niti smo imali neke akcije protiv korupcije, nego posljednjih mjeseci imamo i koruptivne afere u SDP-u', objašnjava Rimac.

U jesen 2009. i u siječnju 2010. godine Josipović je najavljivao reforme u gospodarstvu i potrebu cjelovite i dubinske reforme tog sektora. Ambiciozno je počeo osnivati 'gospodarski savjet', ali s vremenom je sve zamrlo i pretvorilo se u nizanje izjava dobre volje i tapšanje po ramenima izaslanika propalih tvrtki koji su dolazili tražiti pomoć. Predsjedniku se posebno zamjera što je nekritičan prema vladi Zorana Milanovića, što nije iskoristio ustavnu ovlast da sazove sjednicu Vlade i izrazio nezadovoljstvo smjerom kojim zemlja ide.

Prije pet godina zalagao se za socijalnu mirovinu svima starijima od 65 godina, a protivio isplati povlaštenih mirovina, smatrao je da zdravstvena zaštita treba biti dostupna svim građanima Hrvatske bez obzira na materijalno stanje ili mjesto stanovanja i da se mladima treba 'omogućiti obrazovanje za rad, a ne za burzu rada'. Obećavao je i da će biti pokretač reformi i nositelj inicijativa za pravedno društvo.
Zalagao se i za otvaranje registra branitelja i uvođenje odlikovanja Junaka Domovinskog rata. Što je i ostvareno. Također je najavljivao da će se snažno boriti da Hrvatska što prije uđe u Europsku uniju, što također može pisati kao svoj uspjeh. Ipak ostaje dojam da je mogao mnogo više. Predsjednik će se tijekom predsjedničke kampanje za novi mandat morati dobro oznojiti da bi objasnio što se u međuvremenu dogodilo s 'novom pravednosti'.