'Ne možemo ništa riješiti u 24 sata, naročito ne tako velik problem kao što je otpornost na antibiotike, ali to moramo činiti zajedničkim snagama', poručila je Angela Merkel, domaćica summita sedam industrijski najjačih zemalja svijeta u bavarskom dvorcu Elmau (7. - 8. lipnja) uz moto 'Mislimo unaprijed. Djelujmo zajedno', s kojega je izvještavalo 3.000 novinara iz 50 zemalja.

Uz grčku dužničku krizu, odnos prema Putinu, terorizam, klimatske promjene, zajedničko djelovanje u slučajevima epidemije ili pandemije, njemačka je kancelarka na dnevni red stavila i problem otpornosti bakterija na antibiotike, naročito uzročnika MRSA-e, najteže bolničke infekcije koja u svijetu godišnje odnese više života nego AIDS.

Stvar je očito postala više nego ozbiljna kada se njome bavio Summit G7, a na moguće posljedice dramatično je upozorila znanstvenica Elisabeth Meyer s Instituta za higijenu i medicinu okoliša pri berlinskoj bolnici Charite. Ako se ništa ne promijeni u korištenju antibiotika i poboljšanju higijene u bolnicama, broj smrtnih slučajeva zbog višestruko otpornih bakterija drastično će porasti, kaže ona. Ostane li sve isto, od današnjih 700.000, do 2050. u svijetu bi broj smrtnih slučajeva mogao narasti na deset milijuna, a u Europi s današnjih 23.000 na 400.000! Od zaraze multiotpornim bakterijama umirat će više ljudi nego od karcinoma, piše ova znanstvenica u svojoj studiji.

Otpornost na antibiotike razvija se mnogo brže nego što novi antibiotici stižu na tržište. Prije godinu dana Svjetska zdravstvena organizacija upozorila je na činjenicu da bi se uskoro moglo opet umirati zbog banalnih infekcija. I njemački ministar zdravlja Hermann Gröhe tvrdi: 'Vraćamo se u doba prije korištenja penicilina.'

Taj horor-scenarij nije znanstvena fantastika. Gotovo se svatko od nas već može sjetiti neke žrtve MRSA-e koju je osobno poznavao. Der Spiegel kao primjer navodi slučaj mlade djevojke zaražene prilikom operacije koljena u uglednoj sportskoj klinici na sjeveru Njemačke, kojoj su bakterije pojele dvanaest centimetara koštane srži potkoljenice. Bol je mogla obuzdati samo morfijem, a nakon 60 operativnih zahvata i goleme količine antibiotika, nesuđena rukometna trenerica tražila je samo da joj amputiraju nogu.

MRSA je kratica za vrstu bakterije koja je zbog nekritične (zlo)uporabe antibiotika i nedostatne bolničke higijene razvila otpornost na široku grupu antibiotika dobivenih na bazi penicilina.

Od oko 17.000 bolničkih infekcija, koliko ih se bilježi godišnje u Hrvatskoj, u tridesetak posto slučajeva uzročnik bi mogla biti MRSA. U SAD-u od nje godišnje umire 5000 osoba, a oboli 80.000. U zemljama EU-a godišnje se registrira 171.000 slučajeva oboljelih, a u svijetu umire 700.000. Liječnicima je na raspolaganju sve manji izbor antibiotika, oni su sve skuplji, a nuspojave sve brojnije.

Kancelarka Merkel nije slučajno prva među sedmoricom najrazvijenijih potaknula zajedničko rješavanje problema. Od svih članica EU-a u njezinoj zemlji je najveći broj žrtava MRSA-e. Od 1990, kada ih je bilo dva posto, danas ih je 21 posto. Procjenjuje se da se u bolničkim krevetima i na operacijskim stolovima MRSA-om inficira od 40.000 do 50.000 bolesnika, od čega ih godišnje umire od 700 do 1500, a na nekim odjelima intenzivne njege ona je uzročnik do 50 posto infekcija. Riječ je o procjenama jer se - za razliku od Velike Britanije - u smrtovnici MRSA ne navodi kao uzrok smrti te berlinski stručnjak za nju, Martin Wernitz, kaže: 'Dok su o ptičjoj gripi svi govorili, iako od nje nitko nije umro, o multiotpornim stafilokocima u našim klinikama svi šute, iako od njih dnevno umru barem dva pacijenta.'

Kako visokorezistentne bakterije dospijevaju u bolnicu?

Ni ne znajući, zdrave osobe uzročnika nerijetko nose na svojoj koži. U bolnicama, u kojima se antibioticima ubijaju druge patogene bakterije, ove se bez konkurencije mogu lako razmnažati, naročito među najslabijima – svježe operiranima, bolesnicima s oslabjelim imunitetom, starim osobama i nedonoščadi. Pretjerano korištenje antibiotika dodatno komplicira konzumacija mesa pri čijem se masovnom uzgoju koriste antibiotici, pa ih na posredan način unosimo u organizam i kada nismo bolesni. Opasnost leži i u suvremenoj high-tech medicini. Zbog tretmana u jedinicama intenzivnog liječenja, u slučajevima karcinoma i presađivanja organa, imunitet bolesnika je oslabljen, a kojekakve cjevčice i kateteri bakterijama su slobodan put u organizam. Najlakši i najsigurniji način prevencije je temeljito pranje i dezinfekcija ruku medicinskog osoblja, ali kada se zbog njihova manjka medicinska sestra u odjelu za intenzivnu njegu istodobno brine o velikom broju pacijenata, nema vremena da to učinkovito obavi. Možemo samo nagađati što bi se događalo u našim bolnicama da je prošla ona famozna ideja o outsourcingu, što je predviđala i održavanje bolničke higijene.

Bakterije se mogu donijeti i s godišnjeg odmora, naročito ako morate potražiti pomoć u bolnici visokorizične zemlje kao što je Indija. Prema procjeni Njemačkog društva za bolničku higijenu, i u bolnicama u Italiji, Grčkoj, Turskoj, Izraelu i na istočnoj obali SAD-a ima sve više otpornih patogenih bakterija.

Prilikom hospitalizacije važno je znati je li bolesnik zaražen, što najbolje dokazuje praksa u Nizozemskoj, u čijim se bolnicama testira i izolira svaki pacijent iz rizične skupine. U Nizozemskoj i skandinavskim zemljama oboljeli od MRSA-e strogo su izolirani, a medicinsko osoblje u njihovu sobu ulazi samo u dezinficiranoj odjeći, sa zaštitnim maskama i rukavicama za jednokratnu uporabu. Zahvaljujući takvoj strogoći, u Danskoj je broj oboljelih od MRSA-e opao sa 18 na 0,2 posto. U bolnicama drugih zemalja EU-a pak dijagnoza se često prešućuje i oboljeli s drugim pacijentima znaju dijeliti istu sobu, tuže se u Njemačkoj. Građani Velike Britanije boje se odlaska u bolnicu, a bivši ministar zdravlja, John Reid, predlagao je da se sudi šefovima bolnica ako im pacijent umre zbog posljedica zaraze bolničkim bakterijama.

Ali uz striktnu higijenu potrebni su novi antibiotici, a njih nema već zadnja tri desetljeća. Istraživanja i proizvodnja novih je vrlo složena i skupa, suviše skupa za farmaceutsku industriju kojoj je ipak glavni cilj zarada, pa su i sudionici Summita G7 zaključili kako je u razvoju novih antibiotika neophodna suradnja državnih istraživačkih institucija s farmaceutskim tvrtkama. Znači li to osnivanje međunarodnog fonda za istraživanje antibiotika, kao što ga predlaže direktor Bayera Marijn Dekkers, napominjući da će razvoj samo četiri nova antibiotika stajati blizu 20 milijardi eura? Države bi se prema farmaceutskoj trebale odnositi jednako kao prema vojnoj industriji, kaže Dekkers.

Ukoliko se doista ne želimo vratiti u doba prije otkrića penicilina, čini se da nemamo mnogo izbora jer – kako reče njemački ministar zdravlja Gröhe - bakterije otporne na antibiotike ne zaustavljaju se na graničnim prijelazima, niti na pragovima bolnica.