Mnogi smatraju Istočno partnerstvo projektom Europske unije usmjerenim protiv interesa Rusije u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, no iz Bruxellesa takve priče odlučno demantiraju. Međutim, izjava premijera Plenkovića uoči početka sastanka, da će se razgovarati i o medijskom hibridnom ratovanju, koje se vezuje uz Rusiju, ide u prilog takvim tezama.   

Što je to zapravo Istočno partnerstvo?

Riječ je o posebnoj vrsti europske politike prema susjedstvu. Nakon ulaska u Europsku uniju deset država s istoka i juga Europe, u dva vala proširenja 2004. i 2007. godine, vanjske granice Unije pomaknule su se prema istoku pa se pojavila potreba da se s novim najbližim susjedima urede odnosi.

Tako je osmišljeno Istočno partnerstvo sa službenim ciljem jačanja političkog pridruživanja i gospodarske integracije s Armenijom, Azerbajdžanom, Bjelorusijom, Gruzijom, Moldavijom i Ukrajinom.

No kako je riječ o zemljama koje su nekada bile dijelom Sovjetskog Saveza i Rusija ih smatra svojom interesnom sferom, Europska unija oprezno pristupa odnosima s njima, no odlučna je u tome da se suradnja uspostavi i unaprijedi. Službeni je stav da Istočno partnerstvo nije usmjereno protiv Rusije, niti bilo koga drugoga.

Sporazumima iz Istočnog partnerstva zamjenjuju se sporazumi o partnerstvu i suradnji koji su sa zemljama partnerima sklopljeni potkraj 1990-ih. Važno je istaknuti da nije riječ o pristupnom procesu i članstvo u Istočnom partnerstvu ne znači da će te zemlje jednog dana postati članicama Europske unije, niti sve te zemlje imaju takvu ambiciju.

Partnerstvo i ukrajinska kriza 

Prioriteti EU-a u istočnoj Europi i na južnom Kavkazu su sigurnost, stabilnost, demokracija i vladavina prava.

S tim ciljem u lipnju 2008. Europsko vijeće pozvalo je Komisiju da pripremi prijedlog za Istočno partnerstvo kako bi se podržala regionalna suradnja i učvrstili odnosi EU-a s njegovim istočnim susjedima.

Nakon sukoba u Gruziji i s obzirom na posljedice koje je taj sukob imao na regionalnu stabilnost, Europsko vijeće na izvanrednoj sjednici održanoj 1. rujna 2008. pozvalo je na ubrzanje rada na navedenim pitanjima. Službeno je Istočno partnerstvo pokrenuto 2009. godine.

Prisjetimo se da je i sukob u Ukrajini započeo prosvjedima na trgu Majdan nakon što je tadašnji proruski predsjednik Viktor Janukovič odbio potpisati sporazum o bližim ekonomskim odnosima s Europskom unijom u sklopu Istočnog partnerstva.

Uslijedila je revolucija koja je u Ukrajini na vlast dovela prozapadno orijentiranu opciju, ali je istovremeno Rusija anektirala poluotok Krim i preko čvrsto kontroliranih pobunjenika zauzela dijelove istoka zemlje. Iako je to očekivala zbog naklonosti Zapadu, Ukrajina pod novom vlašću nikad nije dobila jamstvo da će jednog dana postati članicom Europske unije. Poznato je to da je hrvatski premijer Andrej Plenković velik prijatelj Ukrajine, zbog čega Hrvatska ima velikih problema u svojim odnosima s Rusijom.

U zamjenu za provedbu političkih i gospodarskih reformi Istočno partnerstvo nudi nove ugovorne odnose, sporazume o produbljenoj i sveobuhvatnoj slobodnoj trgovini, korake prema liberalizaciji viznog režima i multilateralni okvir za raspravu o tim pitanjima. Sastanci na vrhu Istočnog partnerstva održavaju se dva puta godišnje, a ovaj u petak je peti po redu.

Alat za uklanjanje nesklonih režima

EU je u pregovorima s partnerima Istočnog partnerstva dogovorio niz sporazuma o pridruživanju kojima se omogućuju poboljšano političko pridruživanje, intenzivniji politički dijalog i čvršća suradnja u pitanjima pravosuđa i sigurnosti.

Njima se obuhvaća plan reformi kojima će se zemlje partneri približiti Uniji usklađivanjem svojeg zakonodavstva i standarda s onima EU-a. To bi na konkretan način trebalo poboljšati živote ljudi. Iz Europske unije također odbacuju kritike da se kroz Istočno partnerstvo nastoje u tim zemljama s vlasti ukloniti režimi koji su joj neskloni.

Na sastanku na vrhu u petak razmatrala su se postignuća ostvarena od zadnjeg sastanka na vrhu Istočnog partnerstva u Rigi u svibnju 2015.

Hrvatski premijer Andrej Plenković kazao je uoči samita da od njega očekuje svojevrstan pregled postignuća, s obzirom na to da ima šest zemalja koje su uključene u Istočno partnerstvo i koje se dijele u dvije skupine: 'Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju, koje žele ići brže i konkretnije prema Europskoj uniji, te Azerbajdžan, Armeniju i Bjelorusiju, koji imaju svoj put i dinamiku.'

Napomenuo je da se osjeća i svojevrsno raspoloženje unutar Europske unije zbog Brexita i usporenog procesa proširenja Europske unije u smislu 'da ta dinamika bude više strukturirana po pojedinim područjima, prema jačanju gospodarske suradnje, prometnoj povezanosti i odnosu između ljudi, ali bez onog koraka koji bi vodio tješnjem pridruživanju ovih zemalja'.