Police su pune robe, glazba prigušena, kolica do pola prazna ili puna, a svako malo zatekne vas natpis 'prirodno', 'zdravo', 'domaće'. Dok kupujete, primjerice, jogurt, zbog svih njegovih blagotvornih svojstava pobrojanih u reklami, pomislite da će se uskoro za kupnju tog artikla izdavati i liječnički recept
Oduševljeni mogućnošću da unatoč pušačkoj ovisnosti i umjerenoj konzumaciji alkohola birajući 'prave' proizvode imate šansu doživjeti stotu, ne pitate puno, jer dovoljno je samo posegnuti za odgovarajućim proizvodom.
Ipak, stvari nisu tako jednostavne, a zbog pojmovne zbrke dogodi se i da proizvod koji nije ekološki platimo skuplje iako za to nema nikakvog temelja. Pa krenimo onda redom. Što je to eko ili bio proizvod i je li on isti kao proizvod koji se reklamira kao 'zdrav', 'prirodan' ili 'domaći'?
Što je zdrav proizvod?
'Ekološka proizvodnja je, što bi se pučki reklo, proizvodnja bez kemije, bez herbicida, pesticida i korištenja mineralnih gnojiva koja su bazirana na lako topivim fosfatima', kaže inženjer agronomije Dubravko Kupčinovac iz tvrtke Bioinspekt d.o.o., licencirane za dodjelu eko certifikata. Prema njegovim riječima, u ekološkoj proizvodnji nema uporabe NPK, KAN-a ili Uree u gnojidbi, što se u Hrvatskoj najčešće koristi u konvencionalnoj proizvodnji.
Nadalje, nema uporabe GMO-a, a da bi se proizvod ili prerađevina uopće mogli deklarirati kao ekološki, kaže Kupčinovac, u sebi moraju sadržavati minimalno 95 posto ekoloških sastojaka. Proizvođači i/ili trgovci često koriste izraze 'zdrav', 'prirodan' ili 'domaći' da bi namjerno ili iz neznanja, što je manje vjerojatno, dali potrošaču do znanja da se radi o proizvodu posebne kvalitete. Time, dakako, na takvim proizvodima, koje prije svega krivo deklariraju, nastoje ostvariti dodatnu vrijednost, odnosno dobiti za takve proizvode veću cijenu, što nije uredu prema potrošačima, tvrdi Kupčinovac.
'Što bi trebalo značiti kada netko proizvod naziva 'zdravim'?' pita se on. Poznato je, naime, da svaki proizvod i prerađevina koji se stavlja u promet na području RH, barem što se tiče prehrambenih proizvoda, mora udovoljavati sanitarnim, tehnološkim odnosno zdravstvenim propisima da bi uopće došao na police.
Manipulacija potrošačima
I izrazom 'prirodno' rado se manipulira, dodaje Kupčinovac, uzevši za primjer sok od jabuke. U EU-u 'prirodnim', odnosno 'natural' sokom smije se deklarirati proizvod koji u sebi sadrži više od 75 posto soka koji je nastao hladnim prešanjem jabuke te njegovom pasterizacijom i eventualnim dodatkom askorbinske ili limunske kiseline.
U nas, tvrdi on, na tržištu postoje sokovi koji u svom nazivu imaju napomenu 'prirodan' ili 'nektar', a kada pogledate deklaraciju, najčešće u njima gotovo da nema ni 'j' od jabuke. Većinu takvog soka čine 'prirodne' arome, antioksidansi, konzervansi i različiti E brojevi.
Zablude sije i izraz 'domaći' budući da potrošači, osobito kad kupuju kod 'kumice s placa', često misle da se radi o proizvodu nastalom u ekološkoj proizvodnji, a najčešće se radi o proizvodu dobivenom na konvencionalan način s korištenjem svih onih kemijskih sredstava koja u ekološkoj proizvodnji nisu dozvoljena.
Ekološki proizvodi proizvedeni su sukladno Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda RH, pratećim Pravilnicima i njihovim izmjenama i dopunama. Pravo prodaje i deklariranja proizvoda pod nazivom ekološki imaju samo oni koji se proizvode i prerađuju sukladno spomenutoj regulativi, sustavno su praćeni, za proizvodnju posjeduju 'potvrdnicu' (hrv. naziv za certifikat) i kao takvi su upisani u ekološki upisnik pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR).
Prema Kupčinovčevim riječima, oni koji deklariraju svoje proizvode pridjevima 'zdrav', 'prirodan' ili 'domaći', nastojeći time povećati cijenu proizvoda, oglušuju se i o Zakon o zaštiti potrošača dovodeći kupce u zabludu davanjem pogrešnih informacija ili njihovim prešućivanjem, zbog čega oni mijenjaju svoje ekonomske odluke.
Ovakvi se slučajevi mogu prijaviti Državnom inspektoratu koji će utvrditi opravdanost prijave, ali i Udruzi za zaštitu potrošača. Kazne za one koji manipuliraju oznakama eko ili bio na svojim proizvodima nisu male, kreću se u rasponu od 10.000 do 100.000 kuna.
Ukoliko ste kupac ekoloških proizvoda, pripazite na nekoliko stvari, savjetuje Kupčinovac. Svaki ekološki proizvod mora obavezno imati jasno istaknut eko znak, naziv nadzorne stanice koja je obavila inspekciju i potvrđivanje te potvrdnicu koju većinom imaju trgovci i distributeri.
Također, na službenim stranicama Odjela za ekološku i integriranu proizvodnju pri MPRRR možete provjeriti je li proizvođač i/ili prerađivač upisan u eko upisnik, dodaje Kupčinovac.