Do sada je proces ratifikacije potpuno dovršen u 11 država članica Europske unije: prve su zemlje koje su ratificirale Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji bile Mađarska, Slovačka u Italija – sve te tri zemlje učinile su to tijekom veljače, što ne bi trebalo zaboraviti. Bugarska, Latvija, i Litva učinile su to u ožujku i travnju ove godine, a Cipar, Češka, Rumunjska, Austrija i Irska učinile su to u srpnju.

Uslijedile su i ratifikacije tijekom rujna u Estoniji, Poljskoj i Portugalu, dok je Malta ratificirala ovaj ugovor još u ožujku, pa se sada očekuje i potpis državnih poglavara da bi ratifikacija u ovim zemljama bila pravovaljana.

Od svih ovih zemalja po veličini su najveće Italija i Poljska – Italija kao zemlja-veteran europske integracije i kao naš najveći (morski) susjed i Poljska, najveća (i najuspješnija) od zemalja koje su ušle 2004. u članstvo. Posebno se ističe ratifikacija u poljskom Sejmu, koji je usvojio pristupni ugovor s Hrvatskom sa 431 glasom za i samo jednim suzdržanim, a ratifikaciji su nazočili i premijer Tusk i ministar vanjskih poslova Sikorski.

To su sve dobre vijesti, ali se ipak veći dio ratifikacija očekuje tek nakon izvješća Europske komisije 10. listopada. Ako to izvješće bude pozitivno, a naznaka ima dosta da bi to izvješće doista i moglo biti pozitivno, otvorit će se zeleno svjetlo i za one zemlje koje danas igraju ključnu ulogu na europskoj sceni – za Francusku i Njemačku, pa i Ujedinjeno Kraljevstvo za koje je izgledalo da će biti među posljednjima koja će ratificirati ulazak Hrvatske u EU.

Nevjerne Tome

Naravno, preostat će još uvijek i 'nevjerne Tome', koje će htjeti vidjeti završno izvješće o monitoringu koje će se pojaviti, kao treće (i definitivno) po redu, u proljeće 2013. Pretpostavlja se da će tako Nizozemska, Danska i Švedska pričekati konačni rezultat, završno izvješće o monitoringu, a tu je i Slovenija koja bi zbog spora o Ljubljanskoj banci mogla biti među posljednjima.

Nagovještaji o pozitivnoj intonaciji izvješća o monitoringu su već tu, ali istovremeno iz njih može se pročitati koji će biti ključni 'ali', koji se neizbježno pojavljuju u svakom izvješću o napretku Hrvatske na putu u EU. Birokratizirani jezik Europske unije koji se toliko ne sviđa europskoj javnosti i građanima, obično se služi formulacijama kao što su: 'učinjen je veliki napredak u tom i tom području', učinjen je 'značajan napredak', 'učinjeni su neki pomaci', 'umjeren napredak je postignut' – što su sve gradacije u pozitivnoj ocjeni. No iza tih umjereno pozitivnih ili čak izrazito pozitivnih ocjena stiže, obično, i drugi dio rečenice koji počinje s 'ali', 'međutim', 'unatoč tomu', 'no ipak' – i tako se obično relativizira pozitivna ocjena. Zato dobri poznavatelji Europske unije obično broje koliko ima tih drugih dijelova pojedinačnog suda iza zareza, pa po tom pokazatelju iščitavaju napredak Hrvatske prema Europskoj uniji, a posebno ako se u izvješću izričito kaže da su potrebni 'dodatni napori'.

I ove godine već imamo sigurne naznake koji bi mogli biti ti 'ali - međutim - no ipak' sudovi koje obično skeptičniji analitičari uzimaju kao objektivnije ocjene našeg stanja od onog prvog dijela iskaza u gradaciji 'velik napredak – značajan napredak – umjeren napredak – neki pomaci'.

Tako je europski povjerenik za zapošljavanje i socijalna pitanja Laszlo Andor boravio u Zagrebu 20. i 21. rujna kako bi ustanovio napredak koji je Hrvatska postigla u kontekstu priprema za pristupanje Europskoj uniji 1. srpnja 2013. Naglasak njegova posjeta bio je na razgovorima o prijedlogu Europske komisije za zapošljavanje, koji predstavlja srednjoročni plan oporavka Europske unije, ali i njezinih članica. Ovaj plan obuhvaća tri glavna područja: prvi naglasak je stavljen na potrebu preusmjeravanja pažnje na stranu potražnje tržištu rada i podrške otvaranju novih radnih mjesta. Drugi naglasak je stavljen na omogućavanje dinamičnijeg tržišta rada u EU i uravnoteženje reformi tržišta rada u državama članicama, a treći naglasak stavljen je na potrebu ubrzanja koordinacije i praćenja politike zapošljavanja u Europskoj uniji, ali u državama članicama.

Na čemu trebamo više raditi?

Ako to želimo prevesti na rječnik 'poruke puku', onda bi to otprilike moglo biti: 'valja poraditi na mjerama zapošljavanja, otvaranju novih radnih mjesta uz stvaranje dinamičnijeg tržišta rada'.

Druga je poruka odaslana nakon susreta europskog povjerenika za proširenje i politiku susjedstva Štefana Fuelea s potpredsjednikom hrvatske vlade Nevenom Mimicom. Povjerenika Fuelea ohrabrila je činjenica da je, sveukupno gledano, Hrvatska na pravom putu što se tiče priprema za članstvo, a razgovaralo se o sveobuhvatnom izvješću o monitoringu koji će Europska komisija usvojiti 10. listopada. Kao ključna pitanja koja bi se mogla svrstati u onaj drugi dio tipične rečenice iz izvješća 'ali – međutim - no ipak' spomenuta su na tom susretu ona, koja se navode u poglavlju o tržišnom natjecanju, pravosuđu i potrebi za njegovom većom učinkovitošću, a bilo je riječi i o reviziji pravne stečevine. Stoga, kako se kaže u kominikeu s tog sastanka, budući da će Hrvatska postati članicom EU za manje od deset mjeseci, važno je da se to vrijeme iskoristi za dovršavanje preostalih zadataka vezanih za članstvo, a posebice u onim područjima gdje su potrebni 'dodatni napori'. I tako smo došli i do te pomalo zlokobne sintagme 'dodatni napori'.

A da su dodatni napori doista potrebni, svjedoči i dan kasnije, 25. rujna održan sastanak rečenog Fuelea s hrvatskim ministrom pravosuđa Orsatom Miljenićem. Fuele je, kako nalaže red i manira konstruktivnog pristupa, pozdravio ministrovu odlučnost da se nastavi s pravosudnim reformama i s ispunjavanjem obveza preuzetih tijekom pristupnih ugovora. Naglasio je da je funkcionalno pravosuđe ključno za sposobnost Hrvatske da primjenjuje europsku pravnu stečevinu i da brani prava svojih građana, a zatim se razgovaralo i o pitanjima neovisnosti sudaca i borbe protiv korupcije.

Iz svega ovoga već se može iščitati opći pozitivan ton izvješća Europske komisije o hrvatskim pripremama za članstvo, ali i kritične točke koje valja prevladati: uz zapošljavanje i fleksibilizaciju tržišta rada tu su i pravosuđe, borba protiv korupcije, neovisnost sudaca i, općenito, bolje funkcioniranje našeg pravnog i političkog sustava. No ono što nije rečeno, a što se u Europskoj komisiji ocjenjuje kao pozitivan pomak, to su konsolidacija financija i čvrsto opredjeljenje hrvatske vlade da smanji proračunski deficit, utjera porezne dužnike i unese red u javne financije iz kojih je godinama curilo na sve strane.

No nije samo za Hrvatsku listopad ključan mjesec. To je i za samu Europsku uniju, koja će u listopadu morati definitivno zaokružiti svoj projekt stvaranja Europskog stabilizacijskog mehanizma koji mora proraditi do kraja godine. Zato će se na Europskom vijeću, samitu državnih poglavara i predsjednika vlada članica Europske unije koji će se održati 28. i 29. listopada, staviti definitivni glanc na taj projekt jačanja monetarne unije, jačanja eura, rješenje krize eurozone, i, u skladu s brojnim najavama iz drugih institucija Europske unije kao što su to Europska komisija i Europski parlament, na početak stvaranja jedne drukčije, federalne Europske unije.

Takav su zaokret najavili i predsjednik Komisije Barroso, i predsjednik Europskog vijeća Van Rompuy, a na kraju je i njemačka kancelarka Merkel zatražila da se sazove nova 'konvencija', kao što je onomad sazvana konvencija za Europski ustav. No ovoga puta Njemačka predlaže donošenje novog osnivačkog ugovora kojim bi članice prenijele na Uniju ovlasti da se zajednički usklađuju proračuni, što bi već bio nagovještaj fiskalnog federalizma, prvi korak prema federalnom preustroju Europske unije.

Hoćemo li svi biti pametniji?

Tom novom trendu pridružio se i francuski predsjednik Hollande koji se založio za veću solidarnost Unije prema dužnicima, što je nazvano novim pojmom – program 'mutualizacije dugova'. To sve djeluje ohrabrujuće, samo je osnovno pitanje – implementacije. I put u pakao popločan je dobrim namjerama pa ostaje za vidjeti koliko će se te 'solidarnosti' s onima koji se našli u gospodarskim i financijskim teškoćama doista i ostvariti. Guverner Europske središnje banke Mario Draghi povukao je još jedan ohrabrujući potez, donio je odluku da Europska središnja banka počne otkupljivati državne obveznice zemalja članica u namjeri da učvrsti poljuljani euro.

No može li se to sve ostvariti ako se ne revidiraju i osnovne postavke tržišnog radikalnog liberalizma, koji je glavni krivac za ovu svjetsku, europsku pa i hrvatsku krizu? Ako se na Europskom vijeću ostvari konsenzus o prijedlozima jačanja Unije, ostaje pitanje može li se takav novi, nadnacionalni politički sustav ostvariti u uvjetima u kojima vlada stihija financijskih spekulacija, permisivnost (dopuštanje i popuštanje) prema pohlepi financijskih moćnika, nereguliranost financijskog i inih tržišta i prevlast konzumerističke, virtualne ekonomije nad realnom?

Izazovi i pred Hrvatskom i pred Europom su veliki, čak i ogromni. Hoće li ovaj šok pridonijeti otrežnjenju i osvješćivanju europskih i nacionalnih političkih vođa, hoće li ova kriza potaknuti političke lidere na nove ideje, na nove vizije koje neće biti samo kule u zraku, već koje će imati uporište u samoj 'bazi društva' – u nalaženju blagostanja za najšire slojeve, za osiromašene radnike, građane i umirovljenike koji su najveće žrtve ovih mnogostrukih kriza? Pitanje ostaje, naravno, otvoreno. Možda ćemo biti nešto pametniji na kraju ovoga mjeseca. Možda...