U više od šest mjeseci pandemije s koronavirusom smo se malo bolje upoznali, no mnogobrojna pitanja i dalje su otvorena. Na cjepivu se još radi, a znanstvenici ističu kako treba vremena da se više zaključi o virusu s kojim se čovječanstvo dosad nije susrelo.

Kako se pojedinac i društvo mogu nositi s neizvjesnošću, koja je uloga društvenih znanosti u svemu? Nakon što je mjesecima vrilo dočekali smo i niz prosvjeda protiv koronavirusa, odnosno načina na koji se društva i vlasti bore protiv krize. Jesu li svi ti ljudi koji protestiraju doista tolike neznalice i negatori znanosti ili je riječ o nečem drugom? Što je Stožer mogao drugačije?

O ovim temama popričali smo s prof. dr. sc. Natašom Jokić-Begić, redovnom profesoricom na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i prof. dr. sc. Renatom Matićem, redovnim profesorom Odsjeka za sociologiju na Hrvatskim studijima.

'Sasvim sigurno takvi prosvjedi okupljaju vrlo heterogenu skupinu ljudi koje veže zajednički nazivnik - nezadovoljstvo. Kako je pandemija globalna, tako su i prosvjedi globalni; odvijaju se diljem svijeta. Oko sebe okupljaju nezadovoljne uvedenim mjerama koji se žele vratiti svom svakodnevnom životu, okupljaju teoretičare zavjera nezadovoljne znanstvenim objašnjenjima situacije, okupljaju male poduzetnike kojima su propali poslovi, okupljaju mlade ljude kojima su propali snovi, okupljaju nezadovoljne jer nema kritičke misli', kaže Jokić-Begić.

'Naravno, čim se dogodi takvo kretanje u društvu, političke stranke različitog spektra uoče priliku pa se i one okupe. Vrlo šaroliko društvo. Najlakše je, ali ujedno i vrlo pogrešno nalijepiti etiketu neznalica na njih. Ako se već mora lijepiti neka etiketa, onda je bolje reći da se radi o nezadovoljnim ljudima', upozorava Jokić-Begić te dodaje kako smo od početka pandemije svjedoci dominacije redukcionističkog pristupa zdravlju, bolesti, znanosti. Promičući isključivo biomedicinski pristup, zdravlje se svelo na neimanje bolesti COVID-19, a znanost se svela samo na prirodne znanosti, biologiju, virusologiju.

'Prirodne znanosti suočile su se s nepoznatim virusom i naravno da im treba vrijeme da shvate prirodu i ponašanje virusa. Pri tome su se sve donesene odluke temeljile na razvoju njihovih znanja', kaže Jokić-Begić.

Predvidjeli da će se ovo dogoditi

'Na početku je to bilo neznanje, sada se ipak napreduje. Od početka pandemije znanstvenici iz tih područja jasno govore kako se o virusu malo zna, kako se suočavamo s nečim nepoznatim, da treba strpljenja dok ne razviju cjepivo. Sve potpuno razumljivo. Ali nije razumljivo to da se u isto vrijeme zanemaruje velik broj nas iz društvenih znanosti koji diljem svijeta od početka te iste pandemije pokušavamo reći da se sve ovo radi ljudima, a mi o ljudima puno znamo', kaže profesorica s Filozofskog fakulteta.

Kako ističe, upravo oni znaju puno o ljudskoj prirodi i o ljudskom ponašanju.

'Znamo kako se ljudi ponašaju u strahu, a predvidjeli smo da će ovo ostaviti posljedice na psihičko zdravlje, predvidjeli smo da će ovoliki strah ostaviti posljedice na društvene odnose. Sasvim meritorno tvrdimo da je stigmatizacija oboljelih ili ovih nezadovoljnika koji prosvjeduju ogromna opasnost. Povijest nas uči tome da su najcrnji trenuci ljudske prošlosti proizašli iz straha i traženja krivca u ljudima prema nekim njihovim biološkim karakteristikama. Od početka jasno govorimo, uz Svjetsku zdravstvenu organizaciju, da zdravlje podrazumijeva i psihološku i socijalnu dobrobit pojedinca, ne samo odsutnost bolesti. Zanemarimo li te dvije sastavnice, imat ćemo dugoročno bolesne pojedince, a onda i društvo u cjelini', kaže profesorica.

A mogli smo postati model za to kako upravljati krizom...

Politika naše Vlade, a potom i Nacionalnog stožera, od početka je bila vrlo oslonjena na druge zemlje EU-a, upozorava Nataša Jokić-Begić. Kako kaže, to je donekle razumljivo, ali samo donekle.

'Naime mi smo mala i lako upravljiva zemlja, s građanima koji su se od početka pokazali suradljivi i poštivali su autoritete. Upravljanje epidemiološkom situacijom bilo je sjajno, no izostala je briga za psihičke i socijalne posljedice. Ekonomske mjere su svakako bile dobrodošle, ali nije to dovoljno. Mogli smo postati model brige za psihičku i socijalnu dobrobit pojedinaca samo da smo od početka implementirali biopsihosocijalni model zdravlja i bolesti', naglašava.

'U Znanstveni savjet Vlade trebali su biti uključeni i psiholozi i sociolozi i ekonomisti - tako bi se dobila sveobuhvatnija slika i balansiranije smjernice. Moglo se hrabrije ulaziti u raznim područjima života u 'kalkulirani rizik', kako to naziva premijer, moglo se više objašnjavati, a manje propisivati, mogle su se davati upute o zaštiti svih aspekata zdravlja, moglo se promišljati o tome koje će posljedice ovo ostaviti na fino tkanje društva, a ne samo brojati zaražene, moglo se konzultirati stručnjake, a ne raditi tako katastrofalne komunikacijske greške kao što to Nacionalni stožer sada već redovito čini, moglo se dozvoliti kritičku misao, moglo se ispričati zbog grešaka, a ne stalno ih ponavljati, moglo se odgovarati na pitanja, a ne nazivati sve neznalicama', ističe Jokić-Begić.

Lutanja i nelogičnosti

'Negdje usred pandemije, mislim da je bila sredina travnja, ministar Beroš je u televizijskoj emisiji na pitanje novinarke o psihičkim posljedicama rekao da sasvim sigurno tih posljedica neće biti jer smo mi veseo narod koji se voli šaliti. To je isto kao da ja kao psiholog kažem da se ne moramo bojati virusa jer smo narod koji jede puno špeka i luka.

Taj ignorantski pristup znanstvenim spoznajama o ljudskom doživljavanju i ponašanju koje manifestiraju brojne vlade u svijetu, pa tako i naša, imat će nesagledive negativne posljedice, no o njihovim razmjerima imat ćemo podatke tek za nekoliko godina', najavljuje Jokić-Begić.

Situaciju komentira i sociolog Renato Matić, redovni profesor na Hrvatskim studijima.

'Koliko god je rad Stožera pozitivno ocijenjen u prvom valu pandemije, unatoč nekim lutanjima i nelogičnostima, toliko su upravo ta lutanja i nelogičnosti prevladali tijekom ljeta, posebno u turističkoj sezoni', kaže prof. dr. sc. Renato Matić, redovni profesor Odsjeka za sociologiju na Hrvatskim studijima, koji je cijeli niz tekstova o društvu u krizi za vrijeme i poslije pandemije objavio na svom blogu.

Matić i za tportal secira taj niz lutanja i nelogičnosti koji nas je u nekoliko mjeseci pretvorio od pobjednika do gubitnika pa kaže:

'Na samom početku, spomenimo samo stranačka okupljanja, posebno ona u izbornoj noći, kad su prekršena sva moguća pravila, koja su se prije i poslije, kao da se ništa nije dogodilo, tumačila građanima kao obveza.

Nadalje, nevjerojatna tvrdoglavost i ustrajnost u neosjetljivosti na visok rizik rada noćnih klubova, velikih vjenčanja i religijskih okupljanja s nejasnim pravilima, pa sve do toga da su se na nekim mjestima, spomenimo samo benzinske postaje, unutar istog prostora sukobljavala pravila o nošenju i nenošenju maske', podsjeća Matić.

'To je svakako pridonijelo zbunjenosti određenog broja građana, a s druge je strane rasla uporna negacijska priča pobornika različitih teorija zavjere. Sve je to dovelo do konačnog rezultata, a to nije više samo razmjena i sukob mišljenja, već se uz sve dosadašnje ideološke polarizacije dogodila i nova, koja je već pokazala i svoju prijeteću stranu, kroz otvorene izričaje netrpeljivosti, pa i fizičke sukobe', kaže Matić.

'Razumijevanje strukturalnih uzroka sumnji i odbijanja službenih tumačenja moguće je razumjeti u kontekstu već desetljećima sve prisutnijeg gubitka povjerenja u tzv. velike priče, a koje su svoj najveći zamah, ali i razornu snagu, pokazale kroz prošlostoljetnu eksploziju ekstremnih, prije svih političkih ideologija', kaže Matić.

'Tek na prvi pogled može se činiti da upravo neke od njih, radikalne lijeve i desne struje na europskom prostoru, a u nas uglavnom pojedinci s desnog spektra, vide neku svoju novu priliku.

Ipak je ukupan proces više rezultat uznapredovalog antisistemskog raspoloženja što se prije svega manifestira kroz nepovjerenje i otpor koliko različitim globalnim institucijama, toliko i nacionalnoj državi, a prije svega njenom autoritetu i tradicionalnom uporištu u birokratiziranim političkim strukturama', zaključuje u svojoj sociološkoj analizi profesor Matić.

Psihičke tegobe

Svjetska i naša istraživanja pokazuju da su psihičke tegobe u porastu, pogotovo kod ranjivih skupina. A ranjive skupine su adolescenti, umirovljenici, samci, nezaposleni, oni koji su čitavo vrijeme radili od doma, roditelji male djece; praktički svi imamo neku karakteristiku koja nas svrstava u ranjive skupine.

Jokić-Begić podsjeća da je njih 13 znanstvenica s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu još početkom svibnja provelo sveobuhvatno istraživanje na više od 3500 odraslih i 750 djece. Rezultati su već tada bili alarmantni: oko trećina ljudi koji prije pandemije nisu imali nikakve psihičke smetnje sada ih imaju, a kod polovine onih koji su prije pandemije imali tegobe stanje se pogoršalo.

Djeca su trpjela zbog online škole, iako su ona manja voljela to što su bila doma s obitelji. No njihovi roditelji su trpjeli jer su u isto vrijeme morali biti i učitelji i zaposlenici i roditelji; umirovljenici su trpjeli, ali ne zbog straha od bolesti, nego zato što su bili izolirani od svoje obitelji.

'Bit će zanimljivo dočekati podatke o broju samoubojstava ove godine. Svjetska zdravstvena organizacija predviđa epidemiju depresije, anksioznosti, ovisnosti te upozorava na povećan rizik od samoubojstava. Sve su to ozbiljne posljedice i ne treba umanjivati opasnost od njih. Ne treba ni dramatizirati, ali svakako treba organizirati preventivne aktivnosti', dodaje Jokić-Begić.

Kao što su maska i dezinfekcija ruku prevencija virusnih bolesti, tako je važno imati prevenciju psihičkih smetnji, kaže Jokić-Begić.

'Poticanje zdravog životnog stila, promicanje optimizma, balansiranje informacija, ograničavanje izlaganja senzacionalističkim informacijama o bolesti, objašnjavanje i edukacija o različitim aspektima zdravlja, poticanje socijalnih odnosa, poticanje svrhovitog života, a ne njegovo svođenje na strah i bijeg od smrti; sve je to prevencija psihičkih smetnji', zaključuje.