Hrvatske vode objašnjavaju da su poplave rezultat jakih kiša i topljenja snijega te nedovršena sustava zaštite od poplava, a stručnjaci tome dodaju i neprikladnu koncepciju toga sustava.

Kako kaže urednik portala Hrvatske rijeke Goran Šafarek, koncepcija tzv. regulacije rijeka je cilj da vodeni val što prije prođe neki grad, ali poput lavine, prije ili kasnije, pogodi nizvodne susjede.

S terena dolaze snimke iscrpljenih građana koji danima brane svoje kuće i iznimnih napora brojnih službi zaštite i spašavanja. Na nekim područjima angažirano je više stotina hrvatskih vojnika s vojnom tehnikom. Brojne ceste su prekinute, niži dijelovi kuća poplavljeni, a bunari u selima zaliveni nehigijenskim poplavnim vodama.

Organizatori obrane na nekim područjima pokazuju nedosljednost u planovima evakuacije: najprije ih najavljuju, pa od njih odustaju uz obrazloženje da bi one donijele veću štetu.

U Donjem Mekušju građani su se žalili premijeru Milanoviću da su sami radili zečje nasipe. Mediji prenose izjave seljaka da kanali odvodnih sustava nisu očišćeni, dobrovoljci na crpljenju zaobalnih voda se žale na manjak agregata. Sve to prate nezaobilazne, simptomatične i problematične izjave seljaka kako se ni najstariji ne sjećaju takvih poplava.

Sustav obrane od poplava na Savi

Poplave je najviše uzrokovala Sava, rijeka čija je površina sliva u Hrvatskoj jednaka polovici hrvatskog teritorija. Težina obuzdavanja te bujične rijeke vidljiva je po podatku da je njezin maksimalan protok od gotovo četiri tisuće kubičnih metara u sekundi (2010) 90 puta veći od njezina najmanjeg protoka.

U prirodnim uvjetima oko petine njezina sliva izloženo je poplavama. Sustav zaštite od poplava na Savi, koji se počeo graditi prije pola stoljeća, čini 1800 km nasipa, od kojih 70 posto za 1,2 m nadvisuje razinu stogodišnjih visokih voda. Pored nasipa, čine ga niz retencija od kojih je najveća Lonjsko polje, brojne ustave, odteretni, spojni i lateralni kanali, te višenamjenske akumulacije.

Sve je to ipak nedovoljno, priznaje skupina inženjera Hrvatskih voda na jednom okruglom stolu, objašnjavajući da je sustav obrane okrenut uglavnom većim naseljima i prometnicama, te da nije u potpunosti dovršen niti je dostigao planirani stupanj zaštite zaobalja. Posebno ističu neriješenu zaštitu gradova Ogulina i Karlovca na kupskom području.

Višestruki uzroci poplava

Kod ovih poplava je više čimbenika u igri, a po činjenici da se na više mjesta javljaju problemi sa zaobalnim vodama, vidi se da odvodnjavanje ne radi dobro. Ta je stvar u nadležnosti lokalnih uprava, općina i županija, koje su je različito riješile, kaže Lidija Tadić sa Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku. Neke županije, gdje se radi o velikim nizinskim i poljoprivrednim površinama, imaju dobro riješen taj sustav, kao na primjer u Osječko-baranjskoj županije, dodaje.

U krškoj polovici Hrvatske, ne čijem je području proteklih dana također dolazilo do poplava, vodeni sustavi se ponašaju drukčije od nizinskih rijeka, objašnjava Josip Rubinić sa Sveučilišta u Rijeci.

Imali smo sušne godine i bilo je potrebno dosta oborina da se podzemlje napuni vodom i reagira. Nakon toga počele su se javljati poplave ne samo na krškim poljima kao u Lici, nego i tamo gdje ih obično nema. U Rijeci smo imali poplavu stadiona na Kantridi ispod koga su, dok je na njegovom mjestu bio kamenolom, prekinuti podzemni tokovi i voda je izbijala na površinu, kaže Rubinić.

Sociolog Ognjeg Čaldarović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorava na različite čimbenike poplava. Jedna su stvar sigurnosni sustavi koji se temelje na procjeni stogodišnjih voda, druga stvar je odražavanje toga sustava, a treće je kako intervenirati u tim situacijama, kaže.

Ako kanali nisu protočni i očišćeni, onda će svaka pojava izazvati probleme bez obzira koliko jaka bila kiša. Tipična je stvar da se nešto što se ne smatra toliko bitnim – ne održava. Pored toga, pitanje je jesu li svi parametri prognozirani tako da će zaštititi imovinu i ljude koji su se možda naselili preblizu rijekama i u poplavnim područjima, dodaje.

Koncepciju obrane od poplava uskladiti s prirodom

Stručnjaci napominju da javnost obično zaboravlja da su poplave sasvim prirodna pojava. Hidrolog sa Sveučilišta u Splitu Ognjen Bonacci u svojim radovima ističe da je riječno korito prirodno prilagođeno da propusti srednje vode, a svako njihovo povećanje dovodi do prirodnog izlijevanja u okolne ravničarske prostore.

Šafarek kaže da regulacija korita, koja se 'nemilice primjenjuje posvuda od gorskih do nizinskih šuma', uklanja obalnu vegetaciju, skraćuje i ubrzava rijeke, isušuje močvarna područja i smanjuje prostore za male redovite poplave.

Smanjuju se male i ujedno korisne poplave, a stvaraju one katastrofalne, kazao je Šafarek i pozvao da se prestane s takvom praksom zaštite.

Kanaliziranje glavnih korita uzrokuje mnogo negativnih posljedica kroz poplave ali ima negativne učinke i na okoliš. Poplave se su sve češće i sve snažnije, a štete sve veće upravo na rijekama i slivovima na kojima su izgrađeni najsloženiji sustavi obrane. Očigledno je da će čovječanstvo morati prihvatiti koncept nazvan živjeti s poplavama koji prihvaća činjenicu da poplave nije moguće apsolutno spriječiti već je potrebno na najmanju moguću mjeru smanjiti broj ljudskih žrtava i štete koje one izazivaju, kaže Bonacci.

On se zauzima za integralno upravljanje poplavama (IFM) kao široku inicijativu usmjerenu na istovremeno ostvarivanje ciljeva učinkovitog spašavanja ljudskih života i njihove imovine od poplava, ali i osiguravanja dugoročnog održivog razvoja kako onog društvenog tako i okoliša.

Veliki krivac je zastarjelo gospodarenje vodama koje ne shvaća moderno integrirano gospodarenje voda koje sagledava rijeke pod geslom „dajmo rijekama više prostora“. Treba pustiti da se rijeka kontrolirano izlije u prirodnim poplavnim područjima i onda što lakše propustit vodeni val kroz naselja i onda opet pustiti u retencije, kaže Šafarek.

Primjer Kopačkog rita dobro sve govori. Ovo veliko poplavno područje upija ogromne količine voda i tako spašava Vukovar i nizvodne gradove. Ta voda ne da stvara štetu nego održava na životu ogromno močvarno područje, ne samo prirodni ponos Hrvatske već i važan turistički resurs, ističe Šafarek.

Na malim krškim slivovima moramo zadržati oborine što više na mjestu gdje one nastaju, jer nije rješenje da se vode što prije odvode, smatra Rubinić.

Adaptacija na klimatske promjene i financijska realnost

Sve snažnije klimatske anomalije dovode i do sve češćih i jačih oborina, čije posljedice djeluju kroz kratke i razorne epizode koje treba pretpostaviti.

Lidija Tadić smatra da klimatske promjene 'definitivno jesu prisutne' jer su pojave suša i poplava sve češće. Kako se oduprijeti velikom intenzitetu oborina od npr. 140 litara za manje od jednog dana? Teško, jer ne možemo mijenjati iz temelja kanalizaciju jednoga grada koja je nastajala desetljećima. Mislim da je najbolje početi graditi nove zahvate po novim standardima, koji će moći odgovoriti očekivanim potrebama, odgovara.

Što se tiče obrane od poplava, one su postojale oduvijek, nalaze se u temelju vodnog gospodarstva, koga treba i dalje prilagođavati prema 'Direktivi o poplavama' EU. Hrvatske vode rade kartu poplava, na temelju koje će se pristupati po prioritetima i razinama opasnosti, dodaje.

Rubinić također ističe povijesno iskustvo čovjeka na prilagođavanje poplavama, jer 'drugo nije ni mogao'. Za učinkovitu adaptaciju na klimatske promjene, za koje on smatra da su tek na razini jačih varijacija, treba proći dugi put razvijanja svijesti i edukacije kroz obrazovni proces, smatra Rubinić.

Hrvatske vode napominju da u održavanje i građenje sustava obrane od poplava Hrvatska godišnje uloži oko 785 milijuna kuna. Strategija upravljanja vodama iz 2008. godine predviđa popuni završetak sustava brane od poplava na slivu Save do 2038., čiji se ukupni troškovi procjenjuju na 3,8 milijarde kuna.

No, ostvarenje strategije vidno zapinje zbog smanjenja sredstava. Prema spomenutom predavanju inženjera Hrvatskih voda, za redovno održavanje obrane od poplava predviđeno je izdvajanje od oko 500 milijuna kuna godišnje, dok se prošle godine izdvajalo samo 150 milijuna kuna.

Štete od poplava koje je Metković pretrpio prošle godine, isplaćene su ovih dana u mizernim iznosima. Jedan je Metkovčan izjavio da mu je šteta procijenjena na oko 45 tisuća kuna, a da je dobio svega četiri tisuće kuna.

Ono što je Metković prošle godine bio u izvještajima o poplavama, trenutno je Čička Poljana koja se nalazi se u Turopolju.