Pri sastavljanju nove francuske vlade, predsjednik François Hollande vodio se, posve očekivano, kriterijima partijske bliskosti. Naime, dobro je poznato kako Hollande spada više u konzervativnu struju socijaldemokrata, što nova vlada umnogome i odražava. Tako je na mjesto premijera odabran bliski i dugogodišnji suradnik Jean-Marc Ayrault, trezveni, veoma umjereni i pragmatični političar s dugim stažem oko kojeg se ne vežu nikakvi skandali
Za mjesto ministra vanjskih poslova odabran je još jedan politički veteran, Laurent Fabius, koji je služio kao ministar i u Mitterandovoj vladi. Njegovo imenovanje je u Bruxellesu dočekano sa skepsom budući da se 2005. otvoreno zalagao za odbacivanje europskog ustava, no kako je vanjska politika Francuske ionako najvećim dijelom pod ingerencijom Elizejske palače, ta se biografska stavka zasad ne drži odlučujućom.
Sve u svemu, osim simboličke geste spuštanja ministarskih plaća za 30 posto i poštivanja pravila o jednakoj zastupljenosti spolova, valja reći da sastav nove vlade nije izazvao značajniji entuzijazam. Jedino su među socijalistima mnogi otvoreno izrazili bojazan oko imenovanja Manuela Vallsa, glasnogovornika Hollandeove kampanje, na delikatno mjesto ministra unutarnjih poslova. Naime, nakon staža Claudea Guéanta kojeg je obilježilo niz ksenofobnih i islamofobnih izjava i postupaka, Valls, sudeći po njegovim izjavama oko straha od stvaranja mikro muslimanskih zajednica i prema usmjerenosti k siromašnim predgrađima, ne obećava zasad optimistični razvoj represivnog policijskog aparata.
Inače, pred vladom je nekoliko neodgodivih ekonomskih mjera. Na europskom planu, tu je planirana mjera dodavanja aneksa o ekonomskom rastu postojećem fiskalnom paktu, čime bi se izbjegla nova serija pregovora s njemačkom kancelarkom Merkel, a zatim, valja vidjeti hoće li Hollande sa svojom vladom uspjeti progurati inicijativu o novom paketu pomoći Grčkoj.
Na domaćem planu, valja vidjeti kako će uspjeti artikulirati najavljenu mjeru o spuštanju minimalne dobi za odlazak u mirovinu sa 62 na 60 godina. Njegov prethodnik Sarkozy je posebice pred kraj mandata njegovao uglavnom loše odnose sa sindikatima, koji od vlade sada traže nove i fleksibilnije kriterije za izračunavanje godina radnog staža.
Tu je zatim imenovanje budućeg direktora Caisse des dépôts, velike financijske institucije koja ulaže u ime države i koja vodi investicije u domeni socijalnog stanovanja, zdravstvenog osiguranja…
Nerazriješena afera oko belgijsko-francuske banke Dexia kojoj je u financijskoj krizi trebala državna intervencija jedan je od repova Sarkozyevog mandata. Hollande je tijekom kampanje također najavljivao moguću državnu kontrolu cijena goriva, no vlada zasad tvrdi kako će tu mjeru usvojiti tek pri novom porastu cijena.
