Dan državnosti, najveći praznik slobodne, samostalne i neovisne Hrvatske, drugi put obilježavamo kao članica Europske unije. Ulaskom u Uniju, što se prije 26 godina činilo kao nedostižan cilj, zapravo je tek simbolično 'ulovljen vlak' s 'boljim životom na Zapadu'. Hrvatskom danas zbog gospodarske i socijalne krize vlada posvemašnja apatija, počelo je masovno iseljavanje iz države, osobito mladih kojima budućnost nije zajamčena čak ni na razini kakva je u Hrvatskoj danas. No postoje ljudi koji tvrdoglavo vjeruju da se stvari mogu poboljšati te da ne treba odustati od 'hrvatskog sna'. Tportal je razgovarao s njih troje, koji odreda vjeruju u bolje sutra
Svoja razmišljanja o hrvatskoj budućnosti za tportal su iznijeli nagrađivani redatelj Dalibor Matanić, znanstvenica Vernesa Smolčić te Ivo Usmiani, poduzetnik i suvlasnik Jadranskog galenskog laboratorija, jedne od najuspješnijih hrvatskih tvrtki. Svi oni vjeruju u to da se Hrvatska može priključiti svjetskom vrhu u njihovim poslovima te otkrivaju što smatraju ključnim pomakom koji moramo napraviti kakobisno taj put skratili.
Dalibor Matanić, čiji je film 'Zvizdan' nakon brojnih pohvala struke i medija nedavno osvojio nagradu žirija za najbolji film programa Un Certain Regard na 68. Filmskom festivalu u Cannesu, smatra da bolja budućnost Hrvatske ovisi o tri ključna faktora: toleranciji, radu i dosezima koji su produkt truda.
'Ponajprije, Hrvatskoj je potrebna tolerancija kojom se ja bavim kroz svoje filmove. Ne smije nam se nikako dogoditi da kao Mađarska gradimo zidove i time samo sebe izoliramo i učinimo tužnijima', smatra Matanić. Pored toga, redatelj čiji filmovi su među najgledanijima i najnagrađivanijima u Hrvatskoj, ali i regiji, misli da formula za bolju budućnost leži isključivo u radu.
'Živim isključivo od svog rada i sam rad je najbolji lijek protiv svega što nam se servira kako bi nam dodatno zgadilo život u Hrvatskoj i oduzelo vjeru u bolju budućnost. Ja sam za neku bolju Hrvatsku i upravo moji radovi otvaraju pitanja koliko je snage potrebno ljudima da se uzdignu', navodi Matanić, dodajući da svugdje u svijetu, kada je gospodarstvo na izdisaju, jačaju nacionalistički pokreti, a s time i opasnost od cikličkog ponavljanja povijesti.
'Ako se nastavi širenje netolerancije, mislim da smo osuđeni na ponavljanje povijesti, a to je najmračnija stvar koja nas može zadesiti', zaključuje redatelj koji svojim osobnim pokušajima kroz sedmu umjetnost uspješno zaustavlja povijest i ukazuje na nužnost uzdizanja iznad nje.
'Ključni problem Hrvatske u ovom trenutku je nezaposlenost, a upravo su radno sposobni ljudi najveći potencijal ove zemlje', misli Ivo Usmiani, vlasnik i predsjednik uprave Jadranskog galenskog laboratorija, poduzeća koje unatoč višegodišnjoj recesiji, inovira, izvozi, širi svoja tržišta, ali i otvara nove tvornice. Usmiani, koji svoj poslovni model temelji na konkurentnosti, inovativnosti i izvrsnosti te služi kao primjer hrvatskoj poslovnoj zajednici i javnosti, smatra da je hrvatsko gospodarstvo izgubilo globalnu konkurentnost nauštrb socijalne i budžetske Hrvatske, pa je stoga 'nužna prealokacija resursa u smjeru podrške realnom sektoru', zaključivši kako 'jedini strateški, održivi smjer naše male ekonomije vidi u izvozno orijentiranoj proizvodnji globalno konkurentnih proizvoda visoko dodane vrijednosti koja može osigurati održivi rast'.
Mlada i međunarodno priznata hrvatska znanstvenica Vernesa Smolčić, koja se nakon deset godina vratila u Hrvatsku i nastavila svoj rad na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, unatoč lošim uvjetima za rad u hrvatskoj znanosti, nada se napretku u skorijoj budućnosti.
'Najbolji dokazi naših nastojanja da budemo u svjetskom vrhu u znanju su konstantno prepoznavanje dosega naših znanstvenika u svijetu i redovito osvajanje najprestižnijih nagrada s područja znanosti. Dovoljno je spomenuti Marina Soljačića, profesora na odsjeku za fiziku na najprestižnijem svjetskom tehničkom sveučilištu Massachusetts Institute od Technology i jednog od triju dobitnika 'Blavatnik Awards for Young Scientist', američke nagrade za najbolje znanstvenike mlađe od 42 godine, te Ive Tolić, mlade znanstvenice sa zagrebačkog Instituta Ruđera Boškovića koja je od Europskog istraživačkog vijeća za svoj znanstveni rad nagrađena s više od dva milijuna eura kojima namjerava zaposliti mlade znanstvenike i uložiti u opremu radi daljnjih istraživanja. Bez dokazivanja i predanog rada, nema ni nagrada, a to zapadne zemlje kao naši uzori itekako vrednuju. Naravno, prije toga bilo bi optimalno stvoriti uvjete za otvaranje novih radnih mjesta i smanjiti nezaposlenost', kazala je 35-godišnja astrofizičarka.
Ona važnim smatra i internacionalizaciju znanja u svim aspektima te odlazak mladih na usavršavanje u inozemstvo ne vidi kao problem, već kao potencijalni dugoročni dobitak za Hrvatsku. Jedna od najcitiranijih hrvatskih znanstvenica također misli da problem nastaje prekomjernim odlaskom mladih, dok istovremeno u nas dolazi vrlo malo stručnjaka te da je jedno od rješenja za boljitak Hrvatske u povećanju priljeva mozgova.
'Time bi se mladima olakšali uvjeti ostanka u Hrvatskoj i njihov stručni napredak, a samim time i Hrvatske', smatra znanstvenica koja je pretprošle godine od Europskog istraživačkog vijeća, najuglednije europske znanstvene zaklade, dobila 1,5 milijun eura namijenjenih istraživačima početnicima. Njezin nagrađeni petogodišnji projekt zove se 'Istraživanje rasta zvjezdane mase i mase supermasivnih crnih rupa u galaksijama kroz kozmičko vrijeme: utiranje puta za sljedeću generaciju pregleda neba' i na neki način svojim samim nazivom ukazuje na to da znanjem treba utirati put idućim generacijama koje danas prečesto smatraju da je Hrvatska 'crna rupa'.
