Prošle se nedjelje u Londonu pisala povijest. Tisuću brodica otisnulo se Temzom na jedanaest kilometara dugu plovidbu, koju je s obala pratilo milijun Britanaca, uzbuđeno čekajući na gustoj kiši i studeni da im kraljica Elizabeta II. mahne sa svečane zlatno-crvene barke Spirit of Chastwell. Diljem zemlje održano je na tisuće uličnih zabava, slavlje se sutradan nastavilo u Hyde Parku koncertom pop zvijezda i piknikom u vrtovima Buckinghamske palače, a u utorak je slijedilo finale misom u katedrali Sv. Pavla i kraljevskom procesijom. Bio je to vrhunac petomjesečnog slavlja dijamantnog jubileja, šezdeset godina otkako je 1952. na britansko prijestolje zasjela 25-godišnja Elizabeta II. Kraljica je slavila na Otoku, a članovi obitelji u njezino ime još od veljače slavljenički kruže zemljama Commonwealtha, od Kanade do sićušnog pacifičkog otočića Tuvalu.

Dva stoljeća obilježile tri žene

Nakon najveće vodene parade održane 1662. u vrijeme Charlesa II. i proslave dijamantnog jubileja kraljičine pra-prabake Viktorije 1897, Ujedinjeno Kraljevstvo ne pamti toliku pompu, raskoš i oduševljenje – očiti dokaz da dinastiji Windsor nikad nije išlo bolje. Povijest Ujedinjenog Kraljevstva tijekom protekla dva stoljeća tako su obilježile tri žene, Viktorija i Elizabeta, najdugovječnije nositeljice krune u dugovječnom kraljevstvu i - Wallis Simpson. Da nije bilo fatalne američke raspuštenice, zbog koje se Eduard VIII. odrekao krune, ne bi bilo ni Elizabete II. Ovako, Britanci imaju viktorijansko 19. i elizabetansko 20. stoljeće.

U vrijeme kada se na Srednjem istoku slamaju diktatorski režimi, u Europi padaju jalove vlade, a na barikadama od Atene do Moskve nezadovoljnici traže smjenu moćnika, najnovija istraživanja The Guardiana pokazuju da Elizabeta II. uživa potporu 70 posto Britanaca, najvišu nakon 1997. otkako ovaj dnevnik prati raspoloženje javnosti. Usprkos oštroj gospodarskoj krizi i općem padu povjerenja Britanaca u političku klasu i elitu.

'Sve ove godine kraljica je vodila zemlju s iskustvom, dignitetom i tihim autoritetom', prigodničarski je izjavljivao premijer David Cameron, odbijajući primjedbe da je ona tek 'blistavi ukras zemlje'.

Doduše, škotski nacionalisti najavljuju referendum o odcjepljenju od Krune 2014, javila se i Republika, grupica od dvadesetak tisuća antirojalista, koji tvrde da je riječ o 'čudnoj instituciji za suvremenu demokratsku zemlju', a jubilej 'slavlje naslijeđene moći i privilegija', no to ne mijenja začudnu ustrajnost britanske monarhije da se prilagođava vremenu. Iskusila je samo 11 godina republike, nakon što je na vrhuncu engleskog građanskog rata Charlesu I. odrubljena glava, no poslije dolaska na vlast njegova sina Charlesa II. 1660. kraljevi i kraljice su čuvali glave i bivali glave svjetske sile, zahvaljujući umijeću prilagođavanja općem raspoloženju i ostavljajući dojam da nisu mnogo drukčiji od naroda. Uvijek za narod, ali uvijek iznad naroda, kaže jedan komentator. I tako sve do danas.

Na početku vladavine, kraljica je zapovijedala flotom od tisuću ratnih brodova, a danas je na čelu tisuću barkica, kaže ironično Michael Holden u komentaru za Reuters, podsjećajući na protekla desetljeća u kojima se monarhinja od Kenije do Hong Konga opraštala od dijelova imperija, koji je na početku njezine vladavine sačinjavao buket od 54 nezavisne zemlje, da bi kraljicu danas 16 njih zadržalo kao simbolično čelo države. Pa ipak, 55 posto Australaca, najviše od 1991, trenutno želi da tako ostane i nadalje, kao što je i Kanada diskretno vratila pridjev 'kraljevski', Kraljevskim kanadskim vojnim snagama.

Pučanka Kate vratila je popularnost kraljevskoj obitelji

Na početku Elizabetine vladavine, Ujedinjeno Kraljevstvo je nakon SAD-a i Sovjetskog Saveza bilo treća gospodarska sila svijeta, danas to više nije. Brak Elizabete s grčkim princom Philipom ostao je solidan, ali su razvodi sestre, kćeri i dvojice sinova za Windsore bile godine tektonskih potresa – godine koje je sama nazvala annus horribilis - naročito nakon dramatične pogibije bivše snahe Diane, kada joj javnost nije opraštala suzdržane emocije, dok je nacija grcala u suzama. Novi vjetar u leđa dalo joj je spektakularno vjenčanje unuka Williama i pučanke Kate Middleton, simpatične, ali obične djevojke, kao simbola monarhističkog šarma i nacionalnog ponosa kojima su Windsori ojačali popularnost u domovini i svijetu. Na prošlogodišnjem piru ulice Londona bile su krcate gomilama građana uljuljkanih u bajku, uglavnom mlađih od trideset godina, a ove godine to su bili građani ponosni na tisućljetnu postojanost, srednje dobi, iz srednje klase, slijevajući se iz središnje Engleske vlakovima, čak lošijim od onih iz 1952. kada su slavili dolazak kraljice na prijestolje.

I dok jedni slave, drugi pitaju nije li popularnost monarhije unatoč padu dohotka i porastu nezaposlenosti znak da osjećaj dobrobiti počiva više na snu o velikoj Engleskoj negoli na gospodarskoj stvarnosti.

Od 1952, kada je Elizabeta nakon iznenadne smrti oca Georgea VI. naslijedila krunu, prve vlade Churchilla, Edena i Macmillana promovirale su ideju mješovite ekonomije i pune zaposlenosti, visokog rasta, niske inflacije i dinamičnih radnih mjesta kao početak novog, optimističnog poslijeratnog elizabetanskog doba. I doista, prosječan Britanac bogatiji je nego u doba kraljičina srebrenog pira 1977. udvostručivši dohodak, s prosječnim kućnim primanjem od 781 u odnosu na tadašnje 363 funte.

'Posljednjih šest desetljeća doista jesmo postali bogatiji', komentira u The Guardianu Larry Elliott – ali neke druge zemlje bogatile su se brže i pametnije od nas.

U prvoj polovini kraljičine vladavine Britanija je postajala društvo jednakih, ali se od osamdesetih mučno raslojavala. Danas jedan posto najbogatijih drži devet posto sveukupnog prihoda, a 1977. je dijeljen među tri posto njih. Prošlogodišnje istraživanje OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj) pokazuje da razlika između najviših i najnižih plaća raste brže negoli u ijednoj naprednoj ekonomiji u posljednja tri desetljeća. U posljednjih trideset godina bitno se mijenjala struktura poslova. Od nekadašnje prerađivačke industrije, rudarstva i energetike prešlo se na uslužne djelatnosti, 50 posto njih u odnosu na trećinu prije tridesetak godina. Posljednje četiri godine Elizabetine vladavine bile su najsumornije otkako je stupila na prijestolje – prosječan godišnji rast bilježio je tek 0,2 posto, a standard rapidno padao. Prema posljednjim predviđanjima, ekonomija će 2014. doseći razinu iz 2008, a životni standard tek će se 2017. vratiti na razinu iz 2003, kada je Tony Blair poslao u Irak britanske trupe.

O svemu tome kraljica nije odlučivala, ali je barem simbolično nadzirala. Sama je neupitno bivala jedna od najbogatijih, iako ne najbogatija u zemlji, pa su i svečanu paradu financirali neki bogatiji privatni donatori, poput lorda Sterlinga, sir Donalda Goslinga i kanadskog milijardera Galena Westona, izgradivši u čast dijamantnoga jubileja brod Glorianu vrijedan milijun funti. U vrijeme povika na kraljevsku obitelj zbog rastrošnosti, neplaćanja poreza i javnog računanja koliko porezne obveznike košta kraljevska obitelj, kraljica se skromno odrekla korištenja omiljene jahte Britannia.

A na Britanniji je do 1997. preplovila na službenim i ostalim putovanjima milijun i pol kilometara. I ostale zadaće mogu se opisati tisućama i milijunima. U proteklih 60 godina bila je u 261 službenom prekomorskom posjetu, uključujući 96 državnih, u 129 zemalja. U Australiji je bila 18, u Kanadi 22, na Jamajci šest, a na Novom Zelandu 10 puta. Odgovorila je na 3,5 milijuna pisama, poslala 45.000 novogodišnjih čestitki i 90.000 božićnih pudinga svojim zaposlenicima, odobrila 404.500 počasti i priznanja, poslala 175.000 telegrama čestitki stogodišnjacima i 540.000 bračnim parovima za njihov dijamantni pir, bila kuma 23 broda, pokroviteljica 600 dobrotvornih i drugih organizacija, ugostila milijun i pol ljudi na vrtnim zabavama u Buckinghamskoj palači i Holyroodhouseu u Škotskoj... Sve u svemu, prilično protokolarnih obveza, a nakon svega, Elizabeta II. na kraju proslave dijamantnog jubileja šalje srdačnu poruku podanicima u Velikoj Britaniji i u zemljama Commonwealtha, obnavljajući zavjet da će im vjerno služiti.

Elizabeta II. ostaje kraljica 'do groba'

Do groba? I premijer Camerom za američki Time izjavljuje da kraljica nema namjeru abdicirati, niti da dolazi u obzir preskakanje 63-godišnjeg Charlesa u korist unuka Williama, što želi 48 posto Britanaca. 'Monarhija je onoliko dobra koliko su dobri ljudi na prijestolju', zaključuje kraljevski biograf Robert Lacey, a ne vjerujući Charlesovom šarmu i karizmi, no i nadolazećem vremenu mijena koje sve manje priznaje demokraciju s kraljevskom krunom, mnogi se sada pitaju može li monarhija preživjeti s vremešnim prijestolonasljednikom.

Mnogi Britanci time ipak ne razbijaju glavu. Za vrijeme dijamantnog jubileja, dva milijuna njih iskoristilo je produženi vikend da negdje pobjegne na odmor.