Slovenija i Hrvatska do 11. veljače Arbitražnom sudu trebaju izložiti koji dio granice smatraju spornim i po mogućnosti argumentirati opsežnom dokumentacijom zašto određeni dio kopna ili mora smatraju svojim. Slovenski premijer nije bio zadovoljan prijedlogom koji je za Sloveniju izradila skupina međunarodnih eksperata te je danima vagao opcije da bi ga na kraju svojeručno prepravio ili, kako je to objasnio, 'izvršio manje korekcije' i poslao ga u parlament koji ga nije prihvatio.

U javnosti se nagađalo da je Janša dopunio prijedlog eksperata nekim elementima koje zastupa Zavod 25. lipnja Marijana Podobnika, nekadašnjeg potpredsjednika Vlade, a koji smatra da Slovenija pred sudom treba tražiti i dijelove Savudrije koji do sada nisu bili sporni, kako bi bila sigurnija da će ovladati cijelim Piranskim zaljevom. Dio javnosti je njegove zahtjeve smatrao neumjerenima i neargumentiranima. Prema njihovom mišljenju, Slovenija bi tako oslabila poziciju sama sebi pred Arbitražnim sudom jer takve zahtjeve ne može adekvatno argumentirati. Samom svađom oko podneska stvorio se dojam da ni sami Slovenci ne znaju gdje je granica s Hrvatskom i gdje bi ona trebala biti.

Premijer Janez Janša, čija se vlada raspada, ovim manevrom želio je skinuti odgovornost sa sebe za odluke vezane uz Arbitražni sporazum, kojemu se otprije protivio, ali i odmjeriti snagu s protivnicima pred sve izglednije prijevremene izbore.

Uspio je u tome što je u podnesak, koji će biti poslan na arbitražu, ugrađena izjava u kojoj se navodi da je zadaća Arbitražnog suda za rješenje graničnog spora s Hrvatskom 'odrediti teritorijalni kontakt slovenskog teritorijalnog mora s otvorenim morem' te da će Slovenija smatrati da Arbitražni sud nije ispunio svoj mandat ako suci ne ispune to očekivanje.

Janša je tako predizborno još jednom odigrao ulogu zaštitnika slovenskih nacionalnih interesa i uspio progurati dodatnu izjavu u podnesak iako već u samom arbitražnom sporazumu stoji da je njegova zadaća odrediti spoj (junction) slovenskih teritorijalnih voda s međunarodnim, koja se doduše tumači dvojako.

Slovenska izjava je uglavnom namijenjena domaćoj javnosti i neće imati utjecaja na suce Arbitražnog suda koji će suditi u okviru Arbitražnog sporazuma i po međunarodnom pravu. Teško je vjerovati da bi Slovenija mogla osporiti odluku suda koji je osnovan samo radi ovoga spora međunarodnim ugovorom dviju država, a čiji je jamac sama Europska unija. Također, kada odluka bude donesena, Slovenija vrlo vjerojatno neće biti u poziciji ucjenjivati Hrvatsku na način na koji je to činila do sada, jer će obje zemlje biti članice Europske unije. Dakle poslije svega možemo samo zaključiti da su ostali ista meta i isto odstojanje.