Zajahavši vlast, kineski predsjednik Xi Jinping je u nekadašnjem komunističkom kotlu jednakih najavio borbu protiv korupcije, dekadencije i siromaštva, ali bogatstvo vrhuške u Nacionalnom narodnom kongresu (NPC) i Kineskoj narodnoj političkoj savjetodavnoj konferenciji (CPPCC) raslo je žustrije od kineskog gospodarstva, burze, cijena nekretnina i plaća, kaže šangajski Hurun Report, kineska inačica Forbesa.

I eto, samo što je Kinez rekao 曲奇饼 (keks), njegovi su političari postali najbogatiji na svijetu. No čak i prije Xija (procjenjuje se da je on sam težak 1,56 milijardi dolara) njihovi su zastupnici već bili najbogatiji: njih 70 posjedovalo je 89,9 milijardi dolara neto, više nego 535 zastupnika američkog Kongresa, predsjednika SAD-a, njegova kabineta i devet sudaca Vrhovnog suda zajedno.

Prema podacima Hurun Reporta, svaki od 209 delegata na prošlogodišnjem zasjedanju NPC-a i CPPCC-a (četiri posto njih od ukupnog broja) težio je dvije milijarde juana (290,7 milijuna dolara) ili više, a svih 2980 zajedno nešto više od 507 milijardi, što odgovara BDP-u jedne Belgije. Prema riječima profesora s Princetona Roryja Truexa, nazočnost biznismena u parlamentu i savjetodavnim tijelima vrlo je smišljena politika vladajuće Komunističke partije da iskoristi one najbolje, ali i da one najbolje ima pod kontrolom, a oni najbolji barem na očit način, ne onako ispod stola, priznaju da ih partija štiti, pa je dokazano da im i profit u biznisu raste tri do četiri posto kada su na političkoj funkciji.

Zato se hrvatski političari malo razlikuju od kineskih, ne samo po ustroju vlasti i zaradi. Dok je određeni broj članova Sabora cijeli radni vijek proveo na stranačkim dužnostima, svi superbogati kineski parlamentarci ili članovi savjetodavnih odbora nisu karijerni birokrati nego poslovni ljudi, poput člana Kineskog nacionalnog vijeća Ma Huatenga, osnivača i direktora Tencenta, jedne od najvećih internetskih i IT kompanija na svijetu s neto zaradom u srpnju ove godine u iznosu od 42,4 milijarde dolara, ili još jednog internetskog mogula Robina Lija (neto 18,5 milijardi dolara), koji je član CPPCC-a. Dok u nas najbogatiji poslovnjaci poput Emila Tedeschija bježe od aktivnog sudjelovanja u politici, kineski milijarderi sudjeluju u vlasti kako bi baš oni naveliko utjecali na poreznu politiku, obrazovanje ili zaposlenost.

Ali zato se medijski mogul Michael Bloomberg (neto vrijednost 51,8 milijardi dolara) nije libio preuzeti funkciju gradonačelnika New Yorka, a delajući za New York, New Yorku nije išlo loše. Prvi čovjek Velike Jabuke od 225.000 dolara gradonačelničke godišnje plaće sebi je uzimao simboličan dolar, a tijekom tri mandata na grad je potrošio 650 milijuna vlastita novca, od financiranja kulturnih projekata do projekata vezanih za pomoć mladim Afro i Latinoamerikancima u siromašnim četvrtima grada. Iz svojeg džepa iskrcao je 21 milijun dolara za troškove prijevoza zrakoplovom na službenim putovanjima za sebe i pratnju, uključujući ona na relaciji New York-Rim.

Bloomberg se nije obogatio zato što je bio gradonačelnik jednog od najbogatijih gradova svijeta, ali bračni par Clinton – za američke prilike pristojno plaćeni odvjetnici prije nego što su postali ono što su postali – teško bi, prema procjeni Forbesa, stekli današnje bogatstvo od 240 milijuna dolara otkako su 2001. napustili Bijelu kuću da nisu zarađivali na honorarima od predavanja i izdavanja knjiga, pa se i kći Chelsea s 15 milijuna malo očešala o politički kapital roditelja.

Donald Trump je na početku mandata bio težak 2,8 milijardi neto, najbogatiji je američki predsjednik do sada, a kada je predsjednik toliko potkožen, ni u američki Kongres ne ulazi sirotinja koja u imovinskoj kartici navodi polovinu od 145 četvornih metara stana, Chrysler iz 2007. i vikendicu u vlasništvu žene, kredit od 80.000 i ušteđevinu od 20.000 dolara. Prosječan član američkog Kongresa, republikanac Michael McCaul priskrbio je 294 milijuna, a ministar financija Steven Mnuchin je u imovinsku karticu upisao 300 milijuna dolara.

Dakako, miješamo kruške i jabuke, ali i u malo bogatijoj zemlji od Hrvatske među političarima vrije po pitanju imovine. Prije nekoliko dana nova vlada Španjolske objavila je detaljan popis imovine više od tisuću visokih dužnosnika, uključujući 38 sadašnjih i bivših ministara, kao dio napora da poveća transparentnost i pokuša vratiti vjerodostojnost dobro potkoženih političara nakon korupcijskih afera zbog kojih je i srušena stara vlada Mariana Rajoya.

S 343.000 eura imovine i 198.000 eura obveza novi premijer socijalističke vlade Pedro Sanchez pravi je siromašak u odnosu na prethodnika Rajoyu (1,54 milijuna vrijedna imovina), ali i u odnosu na neke svoje ministre: ministra vanjskih poslova Josepa Borrella (2,77 milijuna eura), ministricu obrazovanja Isabelu Celaae (1,62 milijuna) i ministra znanosti Pedra Duquea, bivšeg astronauta, s 1,5 milijuna eura imovine, ali osumnjičenog za neplaćanje poreza na dvije nekretnine.

O takvim stvarima Švicarci se ne brinu. Zastupnici u njihovu parlamentu nemaju stalan posao s punim radnim vremenom (i praznim klupama) kao u nas, rade za minimalac i za godine rada u parlamentu ne primaju mirovinu jer se većina uz politiku bavi svojom profesijom nastavnika, liječnika, odvjetnika, poljoprivrednika...

Prema nepisanom pravilu, što su zemlje siromašnije, to su njihove prve glave zbrinutije. Eto, predsjednik Ekvatorske Gvineje Teodoro Mbasogo svoj je račun uljepšao za 600 milijuna dolara, a predsjednik Kenije Uhuru Kenyatta za 500 milijuna.

Ali tko je najskromniji političar na svijetu? To je zasigurno donedavni predsjednik Urugvaja Jose Mujica zvani Pepe. Dolazeći na vlast 2010., u imovinsku karticu upisao je samo Volkswagenovu 'bubu' vrijednu 1800 dolara i njome je do kraja mandata najradije dolazio na posao. Od 12.000 dolara mjesečne plaće 90 posto je odvajao u dobrotvorne svrhe i za pomoć siromašnima.