Floskula 'demokracija košta' bila je na ustima Zorana Milanovića kada se protivio spajanju lokalnih izbora i izbora za Europski parlament koji su se održali jedan za drugim u razmaku od nešto više od mjeseca dana. Ista floskula koristila se i oko prošlog referenduma o braku. Za njega je predviđen trošak od 48 milijuna kuna. No što to točno u toj demokraciji toliko košta? Birački odbori, listići, kutije?
Od DIP-a smo tražili točan troškovnik proteklog referenduma. Podaci koje smo dobili djelomični su i nisu ni blizu zbroju od famoznih 48 milijuna kuna. Računica je sljedeća: u provedbi državnog referenduma sudjelovalo je 40.290 osoba na 6.715 glasačkih mjesta. Njihova je naknada 300 kuna neto. Ako to pomnožimo, dolazimo do iznosa od 12.087.000 kuna.
Tome treba pribrojati informatički podršku koja je državu koštala 3.867.750 kuna.
Za tisak je otišlo 851.855,20 kuna bez PDV-a. Od tog iznosa na trošak tiska 3.867.900 listića 734.901 kuna. Tu treba pridodati trošak za 34 tisuće zapisnika koji iznosi 54.539 kuna. Trošak tiskanja nešto više od 6.700 plakata je 41.620 kuna; 250 sigurnosnih naljepnica koštalo je malo više od 1.500 kuna. Malo više od 19 tisuća kuna plaćeno je za 6.800 maski s tiskom za glasanje slijepih i slabovidnih osoba.
Iz Državnog izbornog povjerenstva ističu kako je iznos od 48 milijuna kuna baziran na troškovima za provođenje referenduma o ulasku u Europsku uniju. Napominju da za protekli referendum o braku nisu određene visine naknada stručnih timova, informatičkih koordinatora po županijama niti su u potpunosti poznati materijalni troškovi tijela za provedbu referenduma te ostali materijalni troškovi, pojašnjavaju nam.
Ne isključuju mogućnost, da kada svi parametri budu poznati, troškovi ovoga referenduma budu niži.
