Petnaest sudaca glasalo je za stav da poklič 'Za dom spremni' na početku Thompsonove 'Bojne Čavoglave', ako je izvodi Thompson u izvornom obliku, nije prekršaj, dok je četvero sudaca mišljenja da se i u ovom slučaju radi o prekršaju jer je upotreba ovog pozdrava uvijek i u svim okolnostima protuzakonita.

Opća sjednica svih sudaca VPS-a sazvana je povodom žalbe šibenske policija na prvostupanjsku oslobađajuću presudu protiv Thompsona, a najnoviju odluku mnogi su proglasili potpuno suprotnom brojnim ranijim presudama istog suda - on je, naime, u više slučajeva zaključio da je 'Za dom spremni' utemeljen na rasizmu i simbolizira mržnju. Čak je makarskog pjevača Marija Rosu kaznio jer je u originalu izveo upravo Thompsonove 'Čavoglave'.

'Thompson povlašten', tko je na potezu?

'Ovo je potpuno nevjerojatna odluka sudaca Visokog prekršajnog suda i bezrezervno protuustavna', kazala je za Jutarnji list predstojnica Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci Sanja Barić. Ona smatra da je, osim što je samome sebi skočio u usta i kolektivno prekršio odluke Ustavnog suda, ovaj sud učinio Thompsona povlaštenim jer sada uživa neku vrstu imuniteta i za njega vrijedi jedno, dok za sve ostale vrijede druga pravila. Barić upozorava na to da sada ne postoji ovlaštena osoba za podnošenje ustavne tužbe i da 'Ustavni sud može izaći sa svojim izvješćem u povodu uočenih neustavnosti, na što ima pravo'.

S njom se u načelu slaže izvanredni profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Đorđe Gardašević:

'Čini se da Visoki prekršajni sud nije uzeo u obzir ranije odluke Ustavnog suda u sličnim predmetima, a koje bi trebale biti smjernica za postupanje svih drugih sudova. Morao je to napraviti jer se radi o tumačenju ustavnih normi, to je sukus, a konkretnije ću se moći izjasniti kada ovaj sud objavi cjelovito obrazloženje', kazao je Gardašević za tportal.

Po njemu, Državno odvjetništvo može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti u ovom slučaju, ali reagirati bi mogao i Ustavni sud tako što bi izdao priopćenje u kojemu bi se pozvao na Ustavni zakon o Ustavnom sudu.

'U njemu jasno stoji da su odluke Ustavnog suda obavezne i da su ih se dužne pridržavati svaka fizička i pravna osoba. Na taj način bi ponovno uspostavio svoj ustavni autoritet koji bi nesumnjivo trebao imati nad Visokim prekršajnim sudom i ostalim sudovima', rekao nam je Gardašević.

Praksa je vrludala

Praksa hrvatskih sudova oko (ne)kažnjavanja pokliča 'Za dom spremni' doista je šarolika i nekonzistentna, premda preteže sankcioniranju. Prije dvije godine novinarka Telegrama Ana Raić-Knežević analizirala je dostupne presude i zaključila da one variraju od oslobađajućih, preko onih s mizernom globom, do onih s ozbiljnim novčanim sankcija - a tradicionalno se našlo i slučajeva koji su otišli u zastaru.

Najzvučniji je svakako primjer nogometaša Josipa Šimunića i njegovog ZDS ispada nakon jedne utakmica na Maksimiru, zbog kojega je kažnjen s 25 tisuća kuna. Presuda je potvrđena upravo na Visokom prekršajnom sudu, Ustavni sud odbio je Šimunićevu žalbu, a na njegovu stranu nije stao ni Europski sud za ljudska prava. No, treba kazati i da je nogometaš osuđen po Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, u nekim drugim slučajevima radilo se o narušavanju javnog reda i mira, u trećima o pozivu na mržnju i diskriminaciju…

Uglavnom, teški nered.

U slučaju Thompsona i njegovih 'Čavoglava' praksa je vrludala: policija ga je prijavljivala, niži sudovi su ga oslobađali, potom se policija više nije žalila pa su presude postajale pravomoćne, potom ga je prestala prijavljivati zbog pravomoćne presude nastale upravo njenom zaslugom, pa su prijave kasnije ipak počele curiti, jednako kao i žalbe…

'Stajalište Visokog prekršajnog suda izraženo kroz dosadašnje odluke je da se u situaciji koju ste opisali u pitanju o pokliču ‘Za dom spremni’ koji se ističe ili izriče na javnom mjestu radi o prekršaju', nedvosmisleno su prije dvije godine iz tog suda odgovorili Jutarnjem listu, dok su u DORH-u usporedili njegov i Šimunićev slučaj znakovitom rečenicom: 'Načelno možemo reći da se radi o istom izgovorenom sadržaju, ali su sve ostale okolnosti drugačije'.

Treba kazati da je Visoki prekršajni sud svoju ovotjednu odluku objavio u vrlo šturom obliku, bez ikakvog obrazloženja ili argumentacije.

'Naše odluke su poznate pozivam javnost da ih pročita i prouči', kazao je za tportal jedan neimenovani sudac Ustavnog suda, odbivši komentirati kako će se ova institucija u idućem razdoblju postaviti prema sankcioniranju ustaškog pokliča.

Alaburić: Odluka VTS-a očekivana

Zagrebačka odvjetnica Vesna Alaburić ima ponešto drugačije mišljenje od velikog broja svojih kolega: ona odluku VTS-a o Thompsonovu slučaju smatra očekivanom. 'U našoj zemlji ne postoji propis koji zabranjuje izvikivanje ili izgovaranje ustaškog pozdrava 'Za dom spremni' kao takvog, u svim situacijama, beziznimno. Kad govorimo o prekršajima protiv javnog reda i mira, bitno je obilježje djela da se uzvikom, slikom ili na drugi način remeti javni red i mir. Ako se spornim uzvikom ne remeti javni red i mir, tada naprosto nema prekršaja protiv javnog reda i mira. Smatram da su suci pravilno zaključili da se pozdravom 'Za dom spremni' na početku pjesme Čavoglave na koncertu Marka Perkovića ne remeti javni red i mir na tom koncertu, te da stoga nije počinjen prekršaj', smatra Alaburić.

Komentirajući dosadašnje presude Ustavnog suda, ona kaže da - pojednostavljeno rečeno - 'Za dom spremni' jest ustaški pozdrav i ima se pravo sankcionirati, no ne znači da je on nedopušten i kažnjiv u svim situacijama. Ukoliko se to zaista želi postići, onda to pitanje treba urediti zakonom i ne prebacivati problem u ruke sudaca jer ne postoji propis koji to zabranjuje - po postojećim zakonima postoje situacije kada će biti kažnjivo i kada to neće biti slučaj.

'Moje je mišljenje da se na koncertu Marka Perkovića Thompsona, za kojega već trideset godina znamo da pjeva ovu pjesmu, ne krši javni red i mir, što god mislili o tom pozdravu, za razliku od uzvikivanja istog pokliča na nekom drugom mjestu. Ako smatramo da ustaški pozdrav ne smije biti dopušten ni u kojem obliku javne komunikacije, bez obzira na okolnosti i posljedice, tada to treba jasno i precizno propisati zakonom', zaključuje Alaburić.