Mladenačka lakomislenost uvjerava da u životu treba sve probati jer samo jednom se živi i kad ako ne sad. Mladi uzimaju droge ponajprije kako bi pojačali i poboljšali snagu doživljaja sebe i drugih, misle stručnjaci koji ističu kako se mladi ne drogiraju zato što su ludi, glupi, neodgojeni ili neprosvijećeni, kao ni zbog trauma iz djetinjstva, a ni stoga što potječu iz disfunkcionalne obitelji, već jednostavno zato što im droge donose užitak i zabavu.

Jedna od najvažnijih stvari kod problema ovisnosti, ističe tportalov sugovornik i jedan od najboljih poznavatelja situacije na području kriminalistike i zloporaba droge u Hrvatskoj, jest znati kako što ranije prepoznati ovisnika.

'Roditeljsko znanje i informiranost moćni su čimbenik u borbi protiv potražnje za drogama i drugim sredstvima ovisnosti. Često je to problem s kojim se susreće najbliži socijalni krug oko konzumenata, poput roditelja, bračnih partnera, pedagoga, ali i onih koji s pozicije svojeg profesionalnog djelovanja trebaju to prepoznati. Ovdje se otvara pitanje testiranja na prisutnost droge u organizmu, ali se logički na njega nadovezuje problem kad se utvrdi da je droga prisutna. Zakonske posljedice su, kada je to određeno nekim propisom, donekle jednostavne i podrazumijevaju sankcije, primjerice kod vozača, zaposlenika ili drugih osoba koje s pozicije poslova koje obavljaju ne smiju biti pod utjecajem. No, veći problem nastaje kad testiranje učine roditelji i vide da im je dijete uzelo neku psihoaktivnu supstanciju', kaže Dubravko Klarić koji je nedavno objavio knjigu 'Droga, ovisnost i nasilje', a koja ima preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja RH i koja je namijenjena prvenstveno roditeljima, prosvjetnim djelatnicima, stručnim suradnicima, socijalnim radnicima, pedagozima i drugim koji se pojavljuju kao važni čimbenici u odgoju djece i mladih.

Obitelj prva na udaru

Klarić smatra kako se prepoznavanjem zlouporabe otvara niz problema koji neće biti veliki samo osobi koja je ušla u zonu zlouporabe, već i onima oko nje.

'Obitelj je prva koja će se naći na udaru konzumenta droge, jer je neminovno da će većinu onih koji su posegnuli za njom 'odvući' u ovisnost. Najčešće pitanje koje sam sebi, ali i stručnjacima, koji s pozicije struke bave zlouporabom, postavljaju roditelji je: 'gdje smo pogriješili, da nam je dijete otišlo u svijet droge?' Odgovor na to pitanje može se naći u analizi životnih postupaka, odgoju, komunikaciji i skrbi, ali je vrlo teško i mučno, nažalost često i bezuspješno, situaciju ispravljati i dovoditi u kakvo takvo normalno stanje', mišljenja je Klarić koji ističe kako roditelji, uz logičnu biološku roditeljsku skrb o djetetu, kao i moralnu i emotivnu, imaju i zakonsku obavezu koja proizlazi iz Obiteljskog zakona.

'Odredbe tog zakona značajno su pomogle roditeljima da djetetu postave određena ograničenja. Takva ograničenja, naravno pod pretpostavkom da su razumna i bez drastičnih elemenata prisile, mogu pozitivno djelovati u odgoju i socijalizaciji. S druge strane, i ostali čimbenici morali bi dosljedno i s većom angažiranošću doprinositi rečenom. Prodaja alkoholnih pića i cigareta, ulasci u kladionice još uvijek nisu dovoljno pod kontrolom nadležnih kad su u pitanju maloljetnici. U svakom slučaju, sve mjere koje će se u tom smislu poduzimati, ne bi trebale biti represivno usmjerene prema mladima, već onima koji iz komercijalnih razloga zanemaruju odredbe važećih propisa', smatra sugovornik.

Prirođena znatiželja

Klarić ističe kako je djeci i mladima prirođena znatiželja i želja za što većom slobodom. No takve želje i stavove treba pravilno usmjeriti i ograničiti do razine koja neće biti štetna i društveno neprihvatljiva.

'Slikovito rečeno, oko djeteta, odnosno mlade osobe, potrebno je izgraditi kvalitetan socijalni štit preko kojega neće prolaziti bilo koji oblik negativnog utjecaja, rizičnih ponašanja, pa tako ni zlouporaba droga. Sve to je veliki i težak izazov za roditelje, ali i one koji se bave edukacijom i odgojem djece i mladih. Čovjek je izrazito promjenjivo biće, a baš u adolescentskom razdoblju dolaze do izražaja različita raspoloženja kroz koja se provlače i različiti osjećaju. Radoznalost, koja je u tom periodu izražena više nego ikada u čovjekovom životu, može ga odvesti u neželjene situacije. Mladom čovjeku treba realno prikazati činjenicu da je uvijek bolje učiti na tuđim greškama nego na svojoj', kaže Klarić, dodajući kako u periodu adolescencije treba prepoznavati za to doba uobičajna ponašanja djeteta kao više izraženu osjetljivost, osamljenost, tugu, želju da se osjeća odraslim, dosadu, ulazak u konfliktne situacije, neprimjereno reagiranje i bunt.

'Roditelji bi uvijek trebali imati u vidu misao: odbaci sve hitno, jer djeca su ono bitno! Autoritativan stav je potreban, no ne uz konstataciju kako roditelj zna što je najbolje i da dijete mora postupiti tako jer je to odluka roditelja. Učinkovitije je obrazložiti djetetu što je općenito najbolje za njega, uz uvažavanje i diskusiju djetetovog objašnjenja i viđenja same situacije. Pomoć djetetu znači sudjelovati u traženju rješenja, analizirati dobre i loše strane različitih pristupa, pomoći mu da pronađe način izlaska, iz neke, djetetovim očima viđene, bezizlazne situacije', savjet je Klarića koji podsjeća kako roditelji ne bi trebali gubiti glavu ako se susretnu s problemom.

Loši potezi

'Nerijetko je prisutna reakcija roditelja u smislu obećavanja i davanja nagrade u cilju odvikavanja. To je loš potez koji neće biti koristan u rješavanju problema zlouporabe. Problem se pojavio, treba ga ozbiljno shvatiti, ali i nešto prihvatljivo i učinkovito poduzeti, jer će pravilni i ispravni postupci i pomoć roditelja biti presudni kao zaštitni čimbenici za rješavanje svih životnih teškoća s kojima će se mladi susretati tijekom svojeg odrastanja', naglašava savjetnik Vladinog Ureda za suzbijanje zloporaba droge, dodajući pritom kako roditeljska kreativnost i vještina moraju maksimalno biti izraženi kad se naslute opasnosti, jer svako odlaganje može biti uzrokom ekspanzije zlouporabe.

Opasnost ne treba uveličavati, ali ni umanjivati, već ih treba prikazati onakvima kakve jesu, misli stručnjak koji naglašava kako je realnost kada je u pitanju zlouporaba droge, sama po sebi dovoljno 'crna' i ne treba je dodatno pogoršavati.

Na pitanje što učiniti kada se naslute problemi, Klarić kaže kako postoji niz metoda kojima se mogu otkloniti daljnji problemi i opasnosti. Jedna od njih su pojačane aktivnosti u kući i školi, kao dio preventivno-represivnih mjera. Sportske aktivnosti su, misli dobar poznavatelj problematike, dobre za ispunjenje slobodnog vremena i izbjegavanja dokolice, ali ovdje ne treba zaboraviti da dijete ne mora nužno postati vrhunski sportaš, no trebao bi graditi želju i potrebu za svakodnevnom sportskom aktivnosti.

Iznalaženje odgovarajućih odgovora

Ako se pojavi sumnja, izlasci bi se trebali reducirati i kontrolirati, a kontakti s nastavnicima morali bi biti učestaliji kako bi se otklonili izostanci s nastave i loše ocjene. Također, ističe Klarić, važni su međusobni kontakti roditelja, podjela problema te dogovori oko poduzimanja mjera i postupaka u odnosu na djecu.

Potrebno je što više pažnje posvetiti djetetu, saslušati ga i uvijek nastojati omogućiti mu razgovor. Ukoliko roditelj osjeća da nije u stanju sam savladati nastale probleme, Klarić savjetuje potražiti stručnu pomoć u Centrima za socijalnu skrb, službi za mentalno zdravlje, prevenciju ovisnosti, savjetovalištima, nevladinim udrugama i zajednicama koje se bave prevencijom i liječenjem ovisnosti.

'Ako se nađe u situaciji da ga netko ponudi drogom, mladog čovjeka potrebno je pripremiti da nađe odgovarajući i odbijajući odgovor. Ovdje moramo uvažiti i imati u vidu žargon i međusobnu komunikaciju djece. Naime, negiranje zlouporabe će u svojem vršnjačkom okruženju dijete reći svojim jezikom i na način koji se njemu čini najboljim i logično prihvatljivim za ostale vršnjake, a da ne bude isključen iz grupe kojoj pripada. Svakako da će interpretirati na svoj način ono što su roditelji, kroz svoje postupke i edukaciju, uspjeli ugraditi u njegovo ponašanje i stavove prema zlouporabi droga', ističe Klarić.

Naš sugovornik naglašava kako je priča o drogama, ovisnosti i nasilju bezvremena ili, još bolje rečeno, nema svoj izgledni kraj. Pritom se ne treba nadati da u budućnosti neće biti pijanaca, narkomana, kockara i nasilnika, ali uspjeh je, ako ih već ima, da ih bude što manje.

'Cijena koju društvo plaća kad se pojave poroci je velika, kako za pojedinca, tako i za zajednicu. Realno gledajući, najmanja je cijena i šteta ako se poroci ne dogode. Upravo u tom pravcu, u smislu prevencije, trebaju biti usmjerene aktivnosti društva i svih njegovih čimbenika pod egidom bolje spriječiti nego liječiti! Kad se ispune preduvjeti edukacije i znanja te informiranosti, ostaje djelovanje kao primarno, jer je promašeno govoriti o uspješnosti ako je sve opisano ostalo 'na papiru', bez aktivnog i kontinuiranog pristupa', zaključuje Klarić.