Uzrečica 'znanje – imanje' na prilično perverzan način postaje stvarnost britanske akademske mladeži. Tko  ubuduće bude htio studirati, morat će godišnje iskeširati popriličnih 9.000 funti, počevši od apokaliptične 2012. nadalje. 300-postotno povećanje školarina rezultat je restrukturiranja financiranja visokoškolskih institucija u kojem im je Cameronova vlada skresala budžet za 40 posto uz poruku da se dalje snalaze sami. Odlučili su se snaći na račun studentskih džepova. Državno povećanje limita na maksimalnu školarinu u novoj će oskudici iskoristiti, dakako, svi fakulteti.

Nije trebalo dugo čekati na reakciju. Parola 'Fuck the fees!' odjekivala je u masovnim povorkama od Manchestera i Liverpoola do Leedsa, Sheffielda i Londona. Navode se brojke od ukupno 50 do 130 tisuća sudionika. Prosvjed u glavnome gradu završio je s nekoliko skandala, ponajprije onim da je policija držala nekoliko tisuća studentskih prosvjednika u kordonu na cičoj zimi, ne puštajući ih sve do deset sati navečer. Zateklo se tamo i klinca od 13 i 14 godina kojima se očito svidjelo leksičko bogatstvo parole. Policijska brutalnost rezultirala je sa 15 ozlijeđenih i 32 uhićenih, a opravdali su je time što je im vandaliziran prazan kombi koji su ostavili u blizini prosvjedničkog okupljanja. Nitko više ne dvoji da se radilo o mamcu za izazivanje divljaštva nekolicine naloženih studenata, što je londonskim 'bobbyjima' potom dalo za pravo obračunati se s gomilom na školski način - pendrecima i zaštitnom ogradom. Prosvjedi se nastavljaju u utorak, kada se očekuje parlamentarna rasprava o novom prijedlogu školarina, koji je dio tzv. Browneovog izvješća – nezavisne studije o održivoj budućnosti britanskih visokoškolskih institucija.

Premda je ove godine Cambridge skinuo Harvard s prvog mjesta top liste svjetskih sveučilišta, dugoročna visokoškolska perspektiva otočke mladeži vrlo je neizvjesna. Sve veći postotak populacije želi studirati, a sve je manje sredstava. Ove je godine tek trećina kandidata uspjela upasti u željene programe, a i nisu se nešto pretjerano usrećili imajući u vidu da će zbog novih školarina većina njih završiti faks sa 40.000 funti duga. Drugi su odlučni u naumu da se ispišu s faksa ukoliko prijedlog zakona o školarinama prođe.

Logika je jasna. Školovanje se polako prešaltava iz javnog u privatni sektor, traže se korporativni sponzori. Farmaceutski gigant GlaxoSmithKline već je kreirao zajednički kolegiji s kemijskim fakultetom Sveučilišta u Nottinghamu. Cameronova vlada polaže nadu u privatna sveučilišta čijim su studentima sada dodijeljena jednaka prava i koja zbog direktne povezanosti s biznisom ne moraju naplaćivati visoke školarine. U takvoj konstelaciji se, pogađate, najgore piše humanističkim studijima. Ne postoji nikakvo tržište na kojem bi gomila filozofa, povjesničara umjetnosti ili komparatista književnosti mogla pokljucati par kikirikija. Za te se smjerove i očekuju najveći vladini financijski rezovi u kojima će mnogi od njih šaptom pasti. Prva žrtva je već izbrojena. U svibnju ove godine najavljeno je zatvaranje renomiranog odsjeka za filozofiju u Middlesexu. Kumili su, molili i pisali peticije inteletualni celebsi poput Noama Chomskog, Slavoja Žižeka, Judith Butler, Alaina Badioua, no sve je bilo simpatično uzaludno.

Je li današnja Velika Britanija sutrašnja Hrvatska? Hoćemo li jednog dana biti zahvalni što smo uopće mogli upasti na faks uz ogromni dug? Vrlo izvjesno, osim ako ne postanemo danska ili norveška kolonija, ili ne proglasimo novih 50 godina socijalističkog samoupravljanja. U međuvremenu možemo tek znatiželjno s tribina promatrati kako će britanski studenti odigrati partiju u kojoj su im šanse ravne nuli. Pardon, ravne devetki s tri nule.