'Prvi razlog upisa ovog studija bio je neuspjeh pri upisu arhitekture u Zagrebu, a drugi razlog je taj što nema prijemnog u Aalborgu pa je s te strane lakše upasti, iako su ostali zahtjevi prilično veliki, potrebno je pribaviti puno dokumentacije, traži se polaganje Oxford online testa iz engleskog itd', kaže Luka Lečić (19), student prve godine Architectural technology and construction managmenta u danskom Aalborgu.

Luka ističe da su razlike između studija u Zagrebu i Aalborgu velike, od načina na koji se pristupa studentima i učenju do količine knjiga i atmosfere tijekom studiranja.

'Nema dana kad profesor ne ulazi u učionicu s osmijehom i spreman odgovoriti na svako pitanje koje student postavi. Prije tog studirao sam ekonomiju godinu dana u Zagrebu i bilo je užasno. Profesori nezainteresirani, učionice prljave i tijesne, nema točnosti kod profesora u vezi ispita ili pokojeg predavanja. Ovdje učionica prima točno 30 studenata i nema šanse da je u njoj 31, može ih jedino biti manje. Svatko ima svoj stol, stolicu, osobni prostor. Naglasak je na učenju kod kuće i praktičnom radu na faksu (modeli i makete kuća, crtanje projekata za četveročlane obitelji itd). Vježbe i predavanja nisu jako odvojeni, ima trenutaka kad profesor odgodi predavanje za jedan dan, samo da bi zaostale grupe stigle dovršiti praktični rad. Ali onda se ostaje slijedećeg dana duže, da se nadoknadi izgubljeno vrijeme. I još jedna stvar, puno je rada u grupi, gotovo 80 posto', kaže Luka, koji planira nakon prvog stupnja 'bakalara' (baccalaureus) u Danskoj, otići u Italiju jer je arhitektura tamo zadivljujuća, vrijeme toplije, a i bio bi bliže domovini.

Napominje da su glavno obilježje Danske bicikli 'koje voze svi - mladi, stari, po suncu i kiši, uzbrdo i nizbrdo, nije bitno, samo da se fizički vježba', a kako primjećuje, ima i puno trkača. No nostalgija za domom ipak je povremeno prisutna.

'Osjećam se pomalo nostalgično, ali samo zato što prvi put živim sam i stvarno sam daleko, skoro 2000 kilometara, pa ću dolaziti u Hrvatsku maksimalno tri puta godišnje. Danska kao država je uistinu uređena u svako smislu, ali moram priznati da je meni vrijeme veliki minus, a zbog standarda i cijene koje su tri do četiri puta veće.

Preporučio bih ovaj studij svakome jer je nezaboravno iskustvo, stvoriš mrežu prijatelja za kasnije, imaš diplomu s kojom puno lakše nađeš posao u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje', poručuje vršnjacima koji razmišljaju o odlasku na studij u inozemstvo.

Andrej Ivankov (29), student kompjuterskih znanosti (Computer Science) na prvom je semestru, a studij u Aalborgu upisao je nakon što je diplomirao na domaćem fakultetu. Planira nakon tog studija steći iskustvo također u još nekoj stranoj zemlji u kojoj bi vjerojatno upisao i magisterij jer smatra da u sklopu školovanja u inozemstvu stječete stvarne radne kompetencije.

'Nakon završenog fakulteta Turističkog menadžmenta na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji i teškog rada u Hrvatskoj gdje nemate baš optimalne mogućnosti za rad, odlučio sam riskirati i upisati još jedan fakultet u državi koja pruža puno više. Fakultet sam po sebi naglašava timski rad, koji je potrebno 'naučiti' zajedno s individualnim znanjem koje se mora usvojiti. Također, svi smjerovi na fakultetu, pa tako i moj, zahtijevaju da se odradi 'internship' u nekoj od stvarnih tvrtki gdje se trebaju proći određeni zadaci i na kraju se na osnovi tog internshipa radi završni rad', kaže Andrej.

Napominje da u Danskoj nema školarine koja bi se morala plaćati, no da većinom studenti uz studij rade, a u pronalaženju posla pomažu im i fakulteti.

'Je li lakše ili teže studirati u inozemstvu, teško je reći. Puno je informacija na stranom jeziku, puno individualnih i timskih zadataka, što zahtijeva kontinuirano učenje, kao što bi se i trebalo po Bologni. U Danskoj nisu opterećeni ocjenama kao u Hrvatskoj niti imaju kolokvije kao mi, ali imaju testove koji su u prosjeku jednom mjesečno, ali tek od drugog semestra. Osnovna razlika je u tome što fakultet pomaže praktički u svim sferama, od rješavanja papirologije za život, smještaja, pa čak pomaže i da se nađe posao. Ali, normalno, u konačnici je sve na samom studentu, jer ovdje se ipak treba potruditi da se nešto postigne', kazao nam je Andrej, dodajući da mu je pravi kulturološki šok bio 'doći u sustav gdje ljudi poštuju zakon, zbilja su spremni pomoći, da svi govore barem osnove engleskog... shvatiš da se stvari mogu riješiti bez problema'.

Među prednostima Danske ističe gostoljubivost i transportni sustav koji je skoro savršen - autobusi i vlakovi voze svako malo, tako da nije problem s jednog kraja grada doći u drugi. 'Moram priznati da su 'hladni' ljudi sa sjevera sve samo ne hladni. Atmosfera na faksu je jako dobra i kao što sam već napomenuo, ako imate problem, možete pitati bilo kojeg danskog studenta za pomoć i on/ona će pomoći. Isto vrijedi i za profesore, svi su oni voljni pomoći, samo treba pitati, a oni će rado odgovoriti. Osjećam li se kao doma? Normalno da ne, zato sam i otišao', kaže, no napominje da su životni troškovi u Danskoj dosta visoki, a k tome imaju i velike poreze.

'Stipendiju trenutačno nemam, ali ako se radi minimalno deset sati tjedno, dobivaju se i iznosi od pet tisuća kruna mjesečno. Treba naglasiti da su porezi dosta veliki, ali kao studenti plaćamo osam posto poreza do 40.000 kruna primanja, nakon čega je porezna stopa 50 posto.

Fakultet (UCN) definitivno preporučujem studentima iz Hrvatske, poboljšat ćete engleski jezik, naučit ćete malo više o timskom radu, otvaraju vam se mogućnosti da nađete tvrtku u kojoj ćete raditi u sklopu školovanja i gdje će vas zbilja tjerati da radite i mislite. Samo imajte na umu da ćete zbilja morati raditi jer uz sve troškove života (stan, hrana, put) morate imati barem 4.000 kuna mjesečno pa je savjet - kad dođete studirati, odaberite studij koji zbilja želite i nađite si posao čim prije da možete normalno živjeti', poručuje Andrej.