Mariničev ured u Dugoj Resi je, u jeku najvećih gužvi u lipnju, kada su se primali zahtjevi za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, stranke primao samo tri puta tjedno, ponedjeljkom, srijedom i petkom, i to samo po tri sata. Osobe koje su željele predati dokumentaciju pred Mariničevim uredom, odnosno zgradom, u tom periodu su redove počinjali stvarati u četiri ujutro kako bi oko podneva došli na red, piše Slobodna Dalmacija.

'Nisam imao izbora. Smatram da je takvom neorganizacijom narušio ugled Ureda i službe. On do daljnjega neće dolaziti na posao, a konačnu odluku donijet će Službenički sud', izjavio je pročelnik Maradin

Slobodna Dalmacija neslužbeno doznaje da se Marinič za svoje loše rezultate, odnosno neorganiziranost, pravdao zastarjelim računalima te iscrpljenošću svojih djelatnika. Tako je na kritike da mora produljiti radno vrijeme za rad sa strankama odgovarao da su njegovi djelatnici nakon trosatnog rada sa strankama toliko iscrpljeni da više nisu ni za što.

Prije točno godinu dana o Mariniču je pisao ugledni britanski Guardian, kojemu se požalila čitateljica Anna Swan, investitorica iz Škotske koja je mjesecima čekala dozvolu za prenamjenu objekta koji je sa suprugom Martinom poželjela prenamijeniti iz sjenika u glazbeni studio, na imanju koje su kupili nedaleko Duge Rese. Tada su čak posumnjali i na korupciju smatrajući da Marinič možda očekuje mito da se sve ubrza.

'Njima je teško shvatiti da kod nas papirologija traje tako dugo, ali ja iz te kože ne mogu. Imam ih u vidu, ali neke stvari fizički ne stignem. Govoriti o mitu u tom kontekstu je za mene teška uvreda i blaćenje ove službe', izjavio je tada Marinič.

Swanovi su dokumentaciju dobili godinu kasnije, odnosno prije tri tjedna.