''Koncepcija optužnice je takva da je razloge oslobađajuće presude teško objasniti jer konstrukcija optužnice nema veze sa stvarnošću, a kamoli s dokazima'', poručila je tužiteljstvu u pojašnjenju presude sutkinja Rahela Valentić.

Sutkinja je, prije rasprave u petak, morala promijeniti sudsko vijeće nakon što se ustanovilo da je optužnica protiv Lovrića iz nadležnosti Uskoka prešla u nadležnost Županijskog državnog odvjetništva (ŽDO) jer je nakon provedenih dokaza promijenjen činjenični opis optužnice.

Prema promijenjenom opisu optužnice, Lovrić se više nije teretio za trgovanje utjecajem, što je kazneno djelo u nadležnosti Uskoka, već za poticanje na zloporabu u gospodarskom poslovanju, a što je u nadležnosti ŽDO-a.

''Već je bilo odlučeno da radnici iz KK Cibone, koji mjesecima nisu primili plaću, prijeđu u ustanovu pa Lovrić to nije mogao tražiti od pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba Dragutina Kosića. Osim toga, Darko Marijanović nije bio jedini koji je iz KK Cibona na takav način prešao u Ustanovu za upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga pa sudu nije jasno iz kojeg je on nepoznatog razloga jedini ostao u činjeničnom opisu optužnice, dok su svi ostali iz njega ispali", kazala je sutkinja.

"Teza optužnice je da on ne radi za ustanovu, već za Cibonu, iako su ljudi koji su prešli u Ustanovu radili u prostorijama Cibone i na računalima Cibone. I optužba je iz toga zaključila da Marijanović nije radio za Ustanovu, već za Cibonu, što nije točno. Radili su za Ustanovu, ponekad možda za Cibonu, jer su se ti poslovi isprepletali'', pojasnila je.

Uz to, sutkinja je dodala da je Marijanović zaposlen od 1979. i da je svaki dan dolazio na posao, dok činjenica da nije imao visoku već srednju stručnu spremu ne znači da je nezakonito zaposlen. ''S obzirom na njegovo radno iskustvo i duljinu radnog staža, mogla se primijeniti posebna zakonska odredba koja regulira takve situacije. Lovriću se na koncu na teret nije ni stavljalo nezakonito zapošljavanje Marijanovića'', nadodala je.

Sutkinja je naglasila i da Lovrić nije počinio nikakvu zloporabu te da se optužba pozivala na sporazum o krivnji koji su sklopili tužiteljstvo i Kosić, što prema stavu suda ne može biti osnova za osuđujuću presudu. ''Uostalom, Kosić je kao optuženik priznao krivnju te je uvjetno osuđen, da bi na sudu kao svjedok kazao da je u tom priznanju lagao. Ovu optužnicu zdrav razum jednostavno ne može shvatiti'', zaključila je sutkinja.

Lovrića se teretilo da je u studenom i prosincu 2013., kao pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, od Kosića, voditelja Ustanove za upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga, tražio da u toj ustanovi zaposli tadašnje zaposlenike Cibone, a među njime i Darka Marijanovića. Prema optužnici, Lovrić je Kosića to tražio, iako je znao da će Marijanović nastaviti raditi za Cibonu. Uz to, Marijanović je prema optužnici zaposlen na mjesto za koje je trebala viša stručna sprema, a on je imao srednju. Nadalje, tužiteljstvo je smatralo i da je Ustanova oštećena za 95.886 kuna jer je radio za KK Cibona, a plaćala ga je Ustanova.

No sutkinja Valentić s navodima optužnice nije se složila pa je pojasnila da je tužiteljstvo Lovrića teretilo za nešto za što je već ranije bila donesena odluka.

Lovrić je u listopadu 2018. godine, sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem i voditeljicom Tržnica Zagreb Zdenkom Palac, oslobođen krivnje u aferi Štandovi, u kojoj ih je Uskok teretio za pogodovanje udruzi U ime obitelji na štetu Grada. Prema Uskokovoj optužnici, njih troje su udruzi priskrbili nezakonitu korist od najmanje 308.000 kuna, ustupajući im bez naknade štandove na kojima su prikupljali potpise za referendum o promjeni izbornog zakona.