Popularna Šuvarova reforma srednjoškolskog obrazovanja koja je počela s implementacijom u Hrvatskoj 1975./76. pozitivno se odrazila na žene, a negativno utjecala na muškarce. Do takvog zaključka nakon analize radnih materijala Ekonomskog instituta Zagreb (EIZ) pod nazivom 'Opće i strukovno obrazovanje: pouke iz kvazieksperimenta u Hrvatskoj' došao je Ivan Žilić, asistent u EIZ-u
U analizi se procjenjivao učinak koji je reforma pod vodstvom dr.sc. Stipe Šuvara imala na obrazovne i ishode vezane uz tržište rada. Reforma koja je dobila naziv po njegovu kreatoru Šuvaru ukinula je gimnazije, a cijelo srednjoškolsko obrazovanje pretvorila u strukovno, podijeljeno u dvije faze. Prva je trajala dvije godine, tijekom koje su slušani opći predmeti, a bili su obavezni za sve učenike, bez obzira na to koju su srednju školu upisali. Druga je počinjala u trećem razredu i trajala je do kraja srednjoškolskog obrazovanja, a učenici su slušali predmete potrebne za struku za koju su se opredijelili.
Sa Šuvarovom reformom u srednjoškolski obrazovni sustav stigle su i dvije novine u odnosu na prethodne. Jedna se odnosila na činjenicu da učenici nakon završene osmoljetke nisu mogli direktno upisati strukovnu srednju školu, nego su bili prisiljeni slušati dvije dodatne godine općeg obrazovanja, a nakon toga donijeti odluku o svojoj budućnosti.
Šuvarova reforma smanjila vjerojatnost završavanja fakulteta
Žilić je analizirao podatke iz ankete o radnoj snazi na uzorku od 22.000 građana koji su završili s obrazovanjem neposredno prije i poslije ove reforme, a koji sugeriraju kako ona nije promijenila vjerojatnost da će učenici koji su pohađali takav srednjoškolski program i završiti srednju školu. No ona je utjecala na smanjenje vjerojatnosti da će učenici koji su ga prošli imati završen fakultet kao najviši stupanj obrazovanja. Uz smanjenje vjerojatnosti da se završi fakultetsko obrazovanje, Šuvarovom reformom smanjena je i vjerojatnost da će učenici imati najmanje 16 godina potrebnog obrazovanja kako bi stigli do fakultetske diplome.
Takva reforma negativno se u prosjeku odrazila na muškarce dok je na žene imala blage pozitivne učenike. S njenim uvođenjem povećala se vjerojatnost da će muškarci završiti samo osnovnu školu, a posljedica je visoka stopa odustajanja od srednje škole onih koji su se htjeli opredijeliti za strukovno obrazovanje jer su ovom reformom bili prisiljeni nakon osnovne škole završiti još dvije godine općeg srednjoškolskog programa. Utjecalo je to i na smanjenje ukupnog broja godina provedenih u formalnom obrazovanju za muškarce.
Na žene je Šuvarova reforma imala blagotvorniji učinak jer se u toj populaciji povećala vjerojatnost da će ih se više odlučiti za fakultet, ali je utjecala na promjenu izbora budućih zanimanja među njima. Rezultati analize sugeriraju da je zahvaljujući Šuvarovom modelu smanjena vjerojatnost da će učenice završiti u učiteljskim i zdravstvenim profesijama, a povećala se za nastavak obrazovanja u društvenim znanostima. Kod muškaraca se istovremeno povećala vjerojatnost da će završiti s općom razinom obrazovanja, što se prvenstveno pripisuje posljedici povećanog broja učenika koji su zbog reforme odustali od srednje škole i završili samo osnovnu školu.
Što se tiče tržišta rada, pokazalo se da Šuvarova reforma nije značajno utjecala na visinu plaće i broj godina radnog staža odnosno tržište rada nije dodatno vrednovalo povećani broj godina općeg obrazovanja učenika. Reforma se negativno odrazila i na vjerojatnost da će osoba biti zaposlena i radno aktivna.
Reforme - neočekivane i neželjene posljedice
U priopćenju EIZ-a zaključuju kako reforme, na osnovi istraživanja Ivana Žilića, često mogu imati neočekivane i neželjene posljedice. Šuvarova je uvedena s ciljem povećanja mogućnosti pristupa općem srednjoškolskom obrazovanju svim učenicima, no rezultirala je primjerice povećanjem broja žena koje su pohađale fakultet i muškaraca koji nisu bili u stanju završiti srednju školu. Upravo zbog takvih neželjenih posljedica, poručuju iz EIZ-a, bilo koja promjena javnih politika mora biti popraćena evaluacijom njihovih učinaka. Sugeriraju kako bi se prvotna ex ante evaluacija trebala napraviti prije nego što se uvede promjena javne politike kako bi se utvrdili očekivani učinci, a nakon što prođe dovoljno vremena od početka njene provedbe, potrebno je napraviti i ex post evaluaciju s ciljem utvrđivanja stvarnih učinaka.
Istraživanje o učincima Šuvarove reforme primjer je ex post evaluacije jedne javne politike, a u Hrvatskoj se, ističu u EIZ-u, vrlo često ne provodi nijedan od pristupa, zbog čega se rasprava o javnim politikama vodi na vrlo površnoj razini, dok se same promjene radi ostvarenja nekog društvenog cilja opisuju kao gađanje mete s povezom preko očiju jer se ne procjenjuje na odgovarajući način ni svrsishodnost ni očekivani kratkoročni i dugoročni učinci promjena.
