Svjedok je na zagrebačkom Županijskom sudu odbacio tvrdnje da je fiktivno bio zaposlen u HEP-u, a da je u stvarnosti radio u središnjici HDZ-a. Kazao je da je u HDZ-u radio volonterski nakon radnog vremena u HEP-u, gdje je primao plaću od 4000 kuna.

Ispričao je da je u veljači 2006. rekao prijateljima, hrvatskim braniteljima da se želi vratiti u Hrvatsku, a oni su mu rekli da je u HEP-u raspisan natječaj za bravara. Javio se direktoru HEP Proizvodnje Željku Doriću koji ga je uputio na Mladena Belju, direktora EL-TO pogona, gdje je od 12. lipnja radio nekoliko dana kao instrumentalist.

No, to radno mjesto mu je bilo 'komplicirano', a njegovi pretpostavljeni utvrdili su da je nesposoban pa je prebačen u arhivu, gdje je inženjerima izdavao nacrte građevinskih postrojenja.

Buljubašić je kazao i da je polovicom svibnja pitao Dorića može li dobiti stan u najam jer u Zagrebu nema gdje stanovati, a on ga je uputio u pravnu službu, nakon čega je krajem svibnja 2006. dobio stan koji je bio u derutnom stanju i koji je plaćao 400 kuna mjesečno da bi ga nakon tri godine otkupio.

Rekao je da je od Dorića tražio i mobitel jer u stanu nije imao telefon, a koristio ga je, kaže za poslovne i privatne svrhe.

Posvjedočio je da je od 2006. do 2009. bio tri puta u Australiji, a jednom je ostao duže od četiri tjedna, koliko mu je trajao godišnji odmor, no to je, tvrdi, kasnije odradio. No, nije se mogao sjetiti na koji način.

Na poslu se kaže nije upisivao u evidenciju.

'Neki su se potpisivali, neki nisu, iz kojeg razloga se ja nisam potpisivao ne znam', rekao je svjedok zbog čijeg se navodno fiktivnog zapošljavanja sudi Mravku, Belji, Doriću i Aleksandru Berniku. Oni negiraju krivnju da su Buljubašića fiktivno zaposlili i priskrbili mu nezakonitu korist veću od 620.000 kuna, a svoje poduzeće oštetili za oko 760.000 kuna.

Suđenje se nastavlja 20. rujna.