Voditelj laboratorija Oliver Stojković kazao je Tanjugu da ne treba zaboraviti da testirani muškarci imaju razloga sumnjati u svoje očinstvo, zbog čega i dolaze na testiranje. U općoj populaciji, taj broj je znatno manji i iznosi oko 10 posto.

Oko 100 vještačenja godišnje obavi se uz sudski nalog, a ostali testovi rade se na privatne zahtjeve. Među potonjima, njih stotinjak obavlja se uz identifikaciju stranaka, u proceduri koja osigurava da kasniji nalazi mogu biti vjerodostojni dokaz u eventualnom sudskom postupku.

U preostalih pedesetak testova koriste su uzorci koji u laboratorij stižu poštom ili stranke same donose, ali se kasnije ne mogu koristiti kao dokaz na sudu, već samo za rješavanje osobnih dvojbi, s obzirom na to da vještaci ne mogu biti sigurni od koga su uzorci zapravo prikupljeni.

Kao standardni uzorak za DNK analize uzima se bris sluznice usne šupljine, a procedura je sigurna i bezbolna. Rezultati su gotovi za pet do šest sati, tako da se nalaz onima koji se testiraju javlja telefonom najčešće već sutradan, kazao je Stojković.

Utvrđivanje očinstva moguće je i u trudnoći, a uzorak je moguće uzeti već od devetog tjedna trudnoće. To se čini u ginekološkim ordinacijama, a procedura je sigurna za plod i daljnju trudnoću.

Čak i kada 'sporni' otac više nije živ, njegovo očinstvo moguće je utvrditi na više načina, prvenstveno uz pomoć bliskih srodnika, ali i u slučaju da su osobi prilikom neke dijagnostičke procedure uzimani uzorci tkiva ili organa. 'Tada se, na zahtjev suda, takvi uzorci mogu preuzeti i analizirati', rekao je sugovornik Tanjuga.

Uzorci se mogu prikupiti i iz krvi prilikom obdukcije, a bez vremenskog ograničenja iz zuba i kostiju prilikom ekshumacije, isključivo po nalogu suda.

Osim na Institutu za sudsku medicinu u Beogradu i Novom Sadu, procedure DNK analize obavljaju se i na Biološkom fakultetu u Beogradu te u pojedinim privatnim klinikama.