Znanstvenici s instituta za higijenu i primijenjenu imunologiju medicinskog fakulteta Bečkog sveučilišta analizirali su uzorke iz 21 'svetog izvora' vode i 18 škropionica i krstionica u crkvama i kapelicama tijekom godinu dana.

Tek 14 posto uzoraka nije bilo zagađeno fekalnim tvarima a nijedan 'sveti izvor' nije se mogao preporučiti kao izvor pitke vode, pokazalo je istraživanje.

Izvori vode sadržavali su ne samo fekalno zagađenje, koje je vjerojatno rezultat loše higijene, nego su mnogi imali i nitrate iz gnojiva i uzročnike koji mogu izazvati upalnu dijareju.

'Moramo upozoriti ljude da ne konzumiraju vodu iz tih izvora', kaže mikrobiolog Alexander Kirschner.

On kaže da je bilo razumljivo pripisivanje ljekovitih svojstava takvim svetim izvorima u srednjem vijeku jer su higijenski uvjeti u gradskim središtima bili generalno toliko loši da su ljudi stalno obolijevali od proljeva i drugih stanja.

'Kad bi naišli na potok u šumi koji nije bio zagađen pili bi iz njega nekoliko dana i simptomi bi se povukli. Tada je bilo zdravije piti tu vodu. Danas je, s obzirom na odličnu kvalitetu naše pitke vode, situacija obratna'.

U istraživanju se preporučuje redovito mijenjanje vode u krstionicama i navodi da je jedan talijanski svećenik izmislio uređaj iz kojeg kaplje sveta voda čime se izbjegava umakanje čitave ruke u vodu.