Američki predsjednik Joe Biden kazao je da zrakoplovi F-16 ne bi pomogli Ukrajini u Bahmutu, ali bi zato mogli ‘činiti veliku razliku’ za ono što slijedi. Pritom, naglasio je kako mu je ukrajinski kolega Volodimir Zelenski ‘jamčio’ da neće koristiti F-16 na ruskom teritoriju, već samo na okupiranim područjima. S druge strane, ruski predsjednik Vladimir Putin čestitao je Jevgeniju Prigožinu na ‘oslobođenju’ Bahmuta, svega nekoliko dana nakon što je taj vođa plaćeničke skupine Wagner podivljao zbog navodnog povlačenja regularne ruske vojske iz grada koji Rusija još uvijek naziva po sovjetskom imenu, Artjomovsk.

Komentirajući oprečne informacije iz Bahmuta, vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić ističe da su konture tamošnje situacije zasad prilično nejasne, no ukoliko je točno da su ukrajinske snage, kao što to tvrde, zauzele bolje obrambene položaje oko grada, te su u mogućnosti izvoditi i napade prema Bahmutu, to je za njih svakako dobro rješenje.

‘S druge strane, cirkus sa Prigožinom treba uvijek uzimati s dozom velike rezerve, kako u kontekstu priča da ne dobiva potrebno streljivo i da mu netko u službenim oružanim snagama radi problem, tako i u kontekstu njegovih objava do kud je Wagner stigao. Sve to Prigožin izvodi u sklopu showa kojem se predao toliko dobro da je zasjenio čak I Kadirova, koji je jedno vrijeme bio najdominantniji ‘zabavljač’ u oružanoj agresiji Rusije u Ukrajini’, kaže Avdagić.

Neizvjesno je što Prigožin zapravo smjera, pretendira li preuzeti Kremlj nakon Putina.

'On vrlo pažljivo, kao I drugi akteri te cirkuske politike, pristupa samom Putinu. Nije njega direktno napadao, nego se usmjerio na ministarstvo obrane, odnosno vojni vrh ruske vojske. U kontekstu Putina, on uglavnom šalje pozitivne poruke', ističe analitičar, konstatirajući da otvoreni kritičari Putina vrlo brzo skončaju ili završe iza rešetaka. 'Vjerujem da bi i Prigožin već sjedio u nekoj tamnici, ako bi uopće preživio, da Putin smatra kako od njega ima otvorenu prijetnju', rezonira.

>>> Iznenada umro visoki ruski dužnosnik, evo što je potajno govorio o invaziji na Ukrajinu

Nadalje, postavlja se pitanje ovisnosti Putina o samom čelniku Wagnera, kada je u pitanju situacija na ukrajinskoj bojišnici.

'Ne bih išao tako daleko. Vjerujem da nije preveliki problem maknuti Prigožina, postaviti nekog drugog da zapovijeda takvim snagama, ali mislim da oni i nemaju potrebu za tim, kao i da su Prigožinu sve one priče o nedostatku streljiva trebale poslužiti kao opravdanje. Dugo vremena obećavao je preuzeti Bahmut, a kako se to nije događalo mogao je nekog drugog prozvati kao krivca', tumači Avdagić. Ističe da je Wagner sad već prilično iskusna paravojna skupina, doduše popunjena zatvorenicima kao 'topovskim mesom'.

'Cijela ta priča oko Wagnerovaca jedan je od najmučnijih dijelova ovog rata. Nevjerojatno je uopće da je Rusija tako nešto dopustila', smatra Avdagić, dodajući da se ipak puno toga od početka rata već razotkrilo o ruskim oružanim snagama i ratnoj politici.

Kakva će biti uloga zrakoplova F-16, mogu li oni imati presudnu ulogu s obzirom da utvrđene ruske položaje?

'Što se tiče zrakoplova, ljudi moraju biti svjesni da to nije tehnologija koja će se odmah moći koristiti. Potrebno je obučiti pilote i tehničko osoblje, moraju se pripremiti zračne luke i hangari. U pitanju je daleko naprednija tehnologija od one koju su dosad koristile ukrajinske zračne snage, iako je njihovo zrakoplovstvo, s MiG-ovima, bilo prilično jako - barem iz hrvatske perspektive - ali ujedno i prilično tehnološki zastarjelo. Kompletna vojska bili je bazirana na sovjetskoj tehnologiji, a prelazak na zapadnu tehnologiju veliki je iskorak. Pokazalo se to i sa sustavom Patriot za protuzračnu obrane. Iako su Ukrajinci imali jedan solidan sovjetski sustav, S-300, koji je u većoj mjeri bio oštećen ili uništen tijekom ovih silnih borbenih aktivnosti, vidi se da Patriot brani čak i od hipersoničnih projektila, za koje se nije ni znalo može li ih Patriot rušiti. Srećom po Ukrajince, pokazalo se da može', navodi Avdagić.

Ne čini mu se, međutim, da zrakoplovi F-16 predstavljaju krucijalnu tehnologiju za predstojeću ofenzivu. A ako su je to ipak potrebno, ona će se na ofenzivo čekati još prilično dugo: 'Ne znam je li moguće očekivati da se sve to skupa, obuka pilota i isporuka aviona, izvrši do kraja ove godine'.

Kakva se reakcija na isporuku F-16 Ukrajini može očekivati od Putina?

'Mislim da je on već prilično dobro pročitan. Postavljao je i ranije nekakve crvene linije, pa se ispostavljalo da su to bile njegove puke prijetnje. Mislim da se cijeli svijet malo i opustio, shvatio su da oni bleferi... Svijet je, barem onaj zapadni, odlučio jasno stati na stranu Ukrajine. Radi se ipak o zemlji napadnutoj bez povoda i mislim da je pravo vrijeme da se ozbiljno razmisli o primanju Ukrajine u NATO, odnosno o pokretanju tog procesa - bez obzira na protivljenje dijela članica Saveza. Već samo pokretanje procesa bio bi im dodatni vjetar u leđa. Istovremeno, morali bismo dobro porazmisliti i o jačanju vojne prisutnosti NATO-a na Baltiku, gdje postoji direktna ugroza od mogućeg napada. Nakon svega, moramo poslati poruku da Europu, jednostavno, ne možete dirati', napominje Avdagić.

Oni što će se događati u samoj Rusiji bit će pak njihova odgovornost, njihova politička 'igra moći' u kojoj, kao što vidimo, i u medijskom I u političkom smislu počinju dominirati ljudi za koje se teško može reći da su ozbiljni političari, te je jasno da je tamošnja politička scena potonula jako nisko.

Kao svojevrsna prijetnja snažnijem NATO-u pokazao se turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, a prije njega definitivno i bivši američki predsjednik Donald Trump. Što ako Erdogan ostane na vlasti, a Trump ponovno zasjedne u Bijelu kuću?

Avdagić ističe da te dvije priče treba razdvojiti. Ne treba zaboraviti da je Erdogan osudio rusku agresiju, da je Turska Ukrajini isporučila sustave Baryaktar, koji su se, osobito na samom početku rata, pokazali jako važni kao jedno od ključnih sredstava obrane. Osim toga, Turska je bila posrednik za pregovore i omogućila je izvoz žita iz Ukrajine, što je bilo izuzetno važno za stabilnost cijena hrane, a osobito za one zemlje čije stanovništvo doslovno ovisi o žitaricama.

'Tursku treba oprezno sagledavati. Radi se o velikoj zemlji koja će, bez obzira na izbornog pobjednika, imati vlastiti put. Moramo biti posve realni: u Europi više nema apetita, barem ne u ovom trenutku, za ozbiljnim pristupanjem mogućnosti da i Turska jednog dana postane članica EU-a. Dokle god ta mogućnost nije otvorena, Turska će imati svoju putanju u međunarodnim okvirima – primjerice, Kemal Kılıçdaroğlu, koji je ušao u drugi krug s Erdoganom, ranije je iznio vlastitu ideju velike mirovne inicijative u koju bi uključio Siriju, Irak i Iran, što govori o tome da i on ima posebnu viziju vođenja turske međunarodne politike. Naravno, za razliku od Erdogana koji je često koristio pravo veta u okviru NATO-a, ne očekuje se da bi on to činio. No i Erdogan je ostao saveznik Zapada, to nije bilo ugroženo - unatoč nabavci sustava S-400, koji je izazvao dosta problema I trvenja među saveznicama, pogotovo između SAD-a I Turske', kazuje Avdagić.

Što se tiče Trumpa i pitanja može li se on uopće vratiti, analitičar nije sklon takvom scenariju.

'U razgovoru s Amerikancima, vidim da su čak i oni koji su bili Trumpovi glasači te su od njega ranije imali određena očekivanja, resetirali svoj pristup prema bivšem predsjedniku. Njega se više ne doživljava na isti način. Ne radi se tu, naravno, o vanjskoj politici, nego je u pitanju pristup prema unutarnjoj politici, pa i sigurnosti – ljudi su vidjeli što se dogodilo na Capitol Hillu, nije nikome bilo ugodno i jednostavno ne vidim da ima velike šanse još jednom doći na čelo SAD-a.. Čini se da su republikanci, nažalost, postali zarobljenici i njega i njegovih pristaša, koji su jedna velika glasačka mašinerija i zadominirali su tom strankom koja sad ne može nigdje iskoračiti', primjećuje Avdagić, dodajući da sličan problem imaju i američki demokrati, pa je 'očigledno ta politička struktura došla u probleme kakve gledamo diljem svijeta, ali nitko nema čarobnu formulu kako to riješiti'.

No i Trumpov najozbiljniji suparnik u utrci za predsjedničku nominaciju, guverner Floride Ron DeSantis, može predstavljati prijetnju Ukrajini. U slučaju njegove pobjede na predsjedničkim izborima, bi li Kijev mogao očekivati istu razinu pomoći koju sada osigurava Biden?

Avdagić odgovara da i demokrati i republikanci u SAD-u zapravo podržavaju Ukrajinu, tako da je u ovom trenutku nezahvalno spekulirati o tome bi li se nešto i u kojoj mjeri promijenilo u pogledu podrške Kijevu. Tim više, kaže, što među republikancma ima puno i onih koji smatraju da tu pomoć treba i povećavati.

Do američkih predsjedničkih izbora dosta će se toga iskristalizirati, a Biden u međuvremenu najavljuje i dodatna oklopna vozila i streljivo za Ukrajinu. Je li ofenziva na pomolu? Govorilo se da će ona doći s toplijim vremenom bez previše oborina, kada će tlo postati pogodno za korištenje oklopnih vozila, gusjeničara. I sad smo tu - Ukrajinci poručuju da su spremni za protuofenzivu, ali da bi ona u ovom trenutku koštala previše ljudskih života te da im je potrebno još opreme.

'Pretpostavljam da im trebaju veće količine streljiva, kao i da se taj plan protuofenzive razrađuje; mora se prilagoditi novonastaloj sitauciji, a to je definitivno utvrđivanje ruske strane. Svi čekaju, ali mislim da u ovom trenutku nitko ne može sa sigurnošću reći kada će krenuti. Čini mi se nesumnjivim da će Ukrajina u svakom slučaju pokušati s protuofenzivom; to je ono što im je potrebno radi vlastitog morala, zaokretanja tijeka rata, ali i opravdavanja visoke podrške koja stiže s cijelog zapada, kako u financijama, tako i u vojnim sredstvima', zaključuje Denis Avdagić.