Šah, partija šaha, šahovska igra, pojmovi su koji se posljednjih dana najčešće vežu uz politička događanja. Tko će povući bolji potez, odigrati protivniku iza leđa, a sve ne bi li ga matirao, pobijedio i preuzeo vlast. Boljeg sugovornika o tome ima li sličnosti u igri za prijestolje sa šahovskom igrom od velemajstora Kovačevića gotovo da nema.

Čovjek koji je davne 1970. u Rovinju u 29. potezu pobijedio legendarnog Roberta Bobbyja Fishera, titulu velemajstora stekao 1976., a sedam godina kasnije bio 33. na svijetu, inače po struci diplomirani inženjer elektrotehnike, veći dio svog radnog vijeka bio je novinar na Hrvatskom radiju, a danas uživa u mirovini i priznaje da prati političku komediju koja se događa.

'Ono što se proteklih dana događa na hrvatskoj političkoj sceni jasno pokazuje da, usprkos nekim sličnostima i paralelama sa šahom, naša politika ne njeguje temeljna šahovska načela. Previše je nojevskog zabijanja glave u pijesak, previše poteza kojima se demonstrira snaga, a podcjenjuje zdrav razum. Šah ne trpi takvo mentalno nasilje jer takve 'nojeve' brzo kažnjava gubitkom partije!

Članovi trenutačno vodeće stranke očigledno su slabi šahisti jer više vjeruju svojim fantazijama nego činjenicama. Rezultat takve igre morao bi biti poraz, pod uvjetom da druga strana ne uzvrati nekakvim pacerskim promašajem', istaknuo je Kovačević i dodao da je šah plemenita igra, čudesna kombinacija sporta, znanosti i umjetnosti, u kojoj bez tolerancije i poštivanja protivnika te bez kritičkog odnosa prema njegovim trenutačnim zamislima i objektivnim mogućnostima neminovno nastaju pogreške u logičkom rasuđivanju, koje ograničavaju maštovitost i kreativnost.

Podsjetio je da logika šahovske igre počiva na objektivnoj procjeni pozicije i neprekidnom preispitivanju mogućnosti, u poštivanju zakonitosti i traženju istine, pri čemu su oba igrača ravnopravna i imaju jednake šanse.

'U tom segmentu politika je toliko daleko od šaha da bi i sama usporedba bila uvreda za ovu plemenitu igru. Naime, šahovsku partiju vode dvije kvantitativno i kvalitativno potpuno jednake 'vojske', pa je konačan rezultat određen isključivo sposobnošću 'generala'. Nažalost, u politici se tehnikom kupovanja glasova prirodan odnos snaga može toliko poremetiti da takva igra postane ruglo demokracije. Kakav bi to šah bio kad bi se toleriralo to da jedna strana kupovanjem drugoj može oteti nekoliko figura? No postoje i neke sličnosti.

U šahovskoj igri pobjedu najčešće odnosi onaj tko logičnije rasuđuje, tko na temelju svih značajki pozicije bolje predviđa moguće rasplete. Tako bi trebalo biti i u ovoj političkoj igri, a koliko poteza za pobjedu netko mora računati unaprijed, to prvenstveno ovisi o kvaliteti protivnika. Mudri šahisti kažu da je za pobjedu dostatno vidjeti jedan potez dalje!', istaknuo je Kovačević.

Žrtvovanje figura kako na ploči tako i u politici radi se u ime uzvišenog cilja - konačne pobjede - a Kovačević ne vidi da je to slučaj na našoj političkoj sceni.

'I u šahovskoj i u političkoj borbi ginu pješaci, pa i vrednije figure. Najveći estetski dojam u šahu ostavlja žrtva figure kojom se otvara put ka pobjedi. U našoj trenutačno vodećoj stranci o tome ni ne razmišljaju. Ne zanima ih estetika žrtve jer previše vole vlast', kazao je Kovačević.

Upitan podsjeća li ga trenutna politička igra na kakvu partiju, prisjetio se anegdote velemajstora Petra Trifunovića

'Jednom su nakon vrlo slabe igre i zasluženog poraza zapitali šahovskog velemajstora Trifunovića koje je otvaranje igrao. Odgovorio im je – igru pet konja. Ako znate da na šahovnici u startu stoje četiri konja, lako vam je zaključiti tko je u toj partiji bio peti konj. Također, figurativno rečeno, lako će vam biti zaključiti tko će biti peti konj u raspletu ove naše političke igre', zaključio je Kovačević.

431991,431996,431973 ,431981