Svrab se pojavio u Dinamovoj svlačionici. Klupski liječnici poslali su obavijest trenerima da upozore igrače i ako primijete simptome, da posjete ambulantu. Ista zaraza je prošlog proljeća poharala škole, dječje vrtiće i stigla do doma umirovljenika u Sisku, a zavukla se u rujnu i u pulsku bolnicu među pacijente i osoblje. Jesmo li na pragu nove epidemije svraba i koliko godišnje takvih slučajeva ima u Hrvatskoj?
'Epidemija ima u pojedinim kolektivima, županijama, kao i u obiteljima. Prošle godine je primjerice zabilježen na području Siska i Sisačko-moslavačke županije, ali ima i drugih. Nije to ništa novo niti dramatično', govori za tportal dežurna epidemiologinja Iva Pem Novosel iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).
>>> Mala uzbuna u Maksimiru zbog neugodne zarazne bolesti koja se pojavila kod mladih igrača; oglasio se i klupski liječnik
Gdje se ova zaraza pojavi, ustanove su pod nadzorom epidemiologa, a liječnici propisuju terapiju.
'Svrab je vrlo zarazan i kada negdje uđe, treba dosta vremena da se iskorijeni', ističe ova epidemiologinja.
Prema podacima Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je u 2019. pa do sada prijavljeno 2428 oboljelih od svraba, u usporedbi s 2018., kada je pristiglo 2610 prijava. Zadnjih nekoliko godina bilježi se više od 2000 prijavljenih osoba godišnje sa svrabom, odgovorila je tportalu epidemiologinja Goranka Petrović, voditeljica Odjela za respiratorne bolesti i putničku medicinu s ambulantom Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a.
Ističe kako je u 2018. zabilježeno 36 epidemija svraba s ukupno 234 oboljela, dok je u 2017. prijavljena 31 epidemija s 272 oboljela.
'Mogli bismo načelno reći da se izmjenjuju razdoblja povećanog broja prijava svraba s razdobljima u kojima se bilježi manji broj prijava', odgovara tportalu epidemiologinja Petrović.
Svrab uzrokuje grinja, a glavni simptom je svrbež, pojačan u večernjim satima, kad se osoba umiri. Inkubacija je duga, i do šest tjedana. Bolest se prenosi u direktnom kontaktu s osobe na osobu, ali je to moguće i preko posteljine, odjeće i rublja. Pomoć treba potražiti kod liječnika jer bez terapije i temeljitog čišćenja neće proći.
'Svrabljiva osoba liječi se skabicidom, kao i osobe s kojima je u kontaktu, ali se istovremeno moraju provesti higijenske mjere da bi liječenje bilo učinkovito. Potrebno je oprati sve rublje, odjeću, posteljinu i ručnike koje je koristila oboljela osoba na 60 stupnjeva. Kod djece je potrebno oprati i plišane igračke. Ono što se ne može oprati treba odložiti i hermetički zatvoriti u najlonske vreće, da nema dotoka kisika, i tako ih ostaviti pet do sedam dana', savjetuje dežurna epidemiologinja Pem Novosel.
Ističe kako oboljeti mogu i osobe koje drže do osobne higijene, stoga ih ne treba stigmatizirati kao one koji ne vode računa o tome.
Epidemiologinja Petrović napominje kako je činjenica da kada se svrab duže vrijeme rjeđe javlja, onda se na njega ne posumnja odmah, pa se dijagnosticira sa zakašnjenjem.
'Kašnjenje u pravovremenom prepoznavanju svraba pogoduje širenju zaraze unutar obitelji, ali i u kolektivima. Često se upravo u obiteljskim epidemijama uočio problem kasnog prepoznavanja bolesti, nerijetko liječeći kožne promjene kao alergiju, a u stvari je u pitanju svrab', navodi Petrović, podsjećajući kako je klinička slika svraba: izrazit svrbež koji se karakteristično pojačava noću, a tipične promjene zahvaćaju najčešće kožu na šakama, između prstiju, na pregibu ručnog zgloba, laktovima, pazušnim naborima, trbuhu, unutarnjim stranama bedara, u žena na dojkama, u muškaraca na spolovilu. Kod djece mogu biti zahvaćeni glava, lice, vrat, dlanovi i tabani, dok kod odraslih to nije karakteristično.