Prvog rujna 1991., u banijskom selu Panjani ubijena su dva ruska novinara, dopisnika državne televizije tadašnjeg SSSR-a; ubile su ih srpske paravojne formacije. Za taj je zločin srpska propaganda krivila Hrvatsku vojsku, a poznati ruski novinar, bivši zastupnik u parlamentu te prijatelj jednog od stradalih, raskrinkava političke i diplomatske igre oko ovog zločina i dokazuje tko je zapravo likvidirao ruske novinare
Autor knjige 'Crna mapa, priča jedne novinarske istrage' Vladimir Mukusev, bivši deputat u Vrhovnom Sovjetu Rusije i čelnik Istražne komisije ruskog parlamenta koja je istraživala ovaj slučaj, posvetio je posljednjih dvadeset godina traganju za istinom o svojim kolegama Viktoru Noginu i Genadiju Kurinnoju čime je sam postao žrtva. Ruska novinarska legenda koja je vodila i uređivala najgledanije emisije u bivšem SSSR-u te izvještavao s afganistanske fronte, Nagorno Karabaha i Čečenije, žrtvovao je svoju karijeru kako bi doznao istinu o ovom zločinu.
'Ne pucajte! Mi smo vaša braća!'
No istina nije nikome odgovarala; domaći Srbi uporno su tvrdili kako su novinare ubili 'ustaše', a kada je Mukusev počeo dokazima potkrjepljivati tezu kako su novinare ranili, a potom likvidirali Srbi, to nije nikom odgovaralo. 'Ne pucajte! Mi smo vaša braća!' prema izjavama svjedoka bile su posljednje riječi novinara upućenje srpskim vojnicima na čiju su zasjedu naletjeli. Upravo zbog bratskog odnosa Srbije i Rusije, istina se pokušala zataškati. Komisija za istragu pri ruskom parlamentu je ukinuta, a Mukusev kreće u samostalno istraživanje.
Knjiga je, naglasili su predstavljači hrvatskog izdanja, medijskog, političkog, diplomatsko-obavještajnog sadržaja. Mate Rupić, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata koji je i suizdavač hrvatskog izdanja, naglasio je kako se krivnja za ovu likvidaciju i dalje pripisuje Hrvatskoj, u čemu prednjači famozni Savo Štrbac.
I on je napisao knjigu na ovu temu u kojoj priznaje kako su novinare ubili Srbi, no naglašava da je za ubojstvo odgovorna Hrvatska vojska koja je javila srpskim snagama da na punkt dolaze hrvatski, a ne ruski novinari.
Ranjeni pa likvidirani
Mukusev pak dokazuje kako su se novinari u plavom Opelu, koji je bio službeno vozilo dopisništva u Beogradu, kretali u smjeru Zagreba. Naišli su na punkt koji su držale vojne formacije tzv. Srpske krajine te je na njih zapucano. Novinari su bili ranjeni te su dokrajčeni hicima iz pištolja iako su im prethodno predočili ruske putovnice i novinarske iskaznice. Automobil u kojem su bila njihova tijela zapaljen je, pokušali su ga i potopiti u obližnjoj rječici, neuspješno te su ga na kraju zakopali. No tijela novinara posebno su zakopali, a u automobil ubacili kosti ubijenih civila, među kojima je bilo i ženskih ostataka.
Slaven Letica na predstavljanju knjige kazao je kako 'Crna mapa' može biti priručnik na novinarskim školama o tome što je istraživačko novinarstvo dok se danas ta najcjenjenija vrsta novinarstva svodi na doušničko novinarstvo gdje državne institucije i dužnosnici pojedinim novinarima dojavljuju informacije o pojedinim osobama kako bi ih se denunciralo.
Ignoriranje državnih tijela
Urednik hrvatskog izdanja Ivica Pandža - Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a koji se nakon Domovinskog rata bavi prikupljanjem i arhiviranjem dokumentacije vezane za to razdoblje, istaknuo je kako je za zločin znao od 1991. Osim njega i Mukuseva, nikoga nije zanimala istina.
Na njegovu je inicijativu napravljen spomenik Noginu i Kurinnoju koji je otkriven u svibnju prošle godine na mjestu likvidacije. Svake godine 1. rujna tamo dolaze i obitelji stradalih, a iako se pozivnice šalju i službenim tijelima Hrvatske i Rusije, komemoracija se sustavno ignorira.
