Canavero je svoju ideju prvi put načelno predstavio 2013, no sljedeći mjesec će iznijeti detalje cijelog postupka na konferenciji American Academy of Neurological and Orthopaedic Surgeons (AANOS) u Annapolisu u Marylandu.

Uvjeren je da je sazrelo vrijeme za takav zahvat jer su medicinske tehnike koje bi trebale omogućiti rješavanje ključnih prepreka postale realnost – primjerice danas postoje metode kojima se može spriječiti odbacivanje organa, razvijene su i testirane tehnike koje pospješuju spajanje živaca leđne moždine, a presađivanje brojnih organa postalo je rutina. Osim toga, u posljednjih stotinjak godina provedeni su brojni više ili manje uspješni pokušaji transplantacije glava na životinjama.

Najava je podijelila znanstvenu zajednicu. Iako se svi slažu da će transplantacija glave u budućnosti postati stvarnost koja bi mogla omogućiti nepojmljivu dugovječnost, većina smatra da vrijeme za takve zahvate nije još ni na horizontu.

Canavero, čelnik Advanced Neuromodulation Group u Torinu, u veljači je objavio rad o projektu spajanja leđne moždine koji je nazvao Gemini. Prošle godine je na TED konferenciji održao prezentaciju svojeg projekta (pogledajte video dolje).

Kronologija pokušaja presađivanja

Činjenica je da Canavero nije ni prvi ni jedini u povijesti koji se bavio idejom o presađivanju glave.

Prvi pokušaj presađivanja glave psa izveden je 1908. Charles Guthrie presadio je glavu psa na vrat drugog psa spojivši arterije na takav način da je krv tekla prvo kroz presađenu glavu, a tek potom kroz pravu. Presađena glava bila je bez krvi 20-ak minuta, a nakon presađivanja je pokazivala tek minimalne kretnje.

1970. Robert White je obavio prvu transplantaciju glave kod rezus majmuna uklonivši pravu. White je presađenu spojio na krvne žile tijela, no nije ni pokušao spojiti leđne moždine. Glava je mogla gledati, slušati i osjećati okuse, a preživjela je nekoliko dana.

Naravno, ne treba posebno isticati da aktivisti za prava životinja nisu bili nimalo oduševljeni eksperimentima.

2002. u Japanu je obavljena prva transplantacija glave štakora uz korištenje hlađenja radi zaštite mozga od manjka kisika. Mozak mladog štakora nastavio se na bedru odraslog štakora razvijati puna tri tjedna.

2014. kineski tim na čelu s Xiao-Ping Renom obavio je transplantacije glava miševa. Nakon skidanja s aparata za održavanje života miševi su živjeli još oko tri sata. To ne izgleda puno, međutim presađeni mozgovi upravljali su kucanjem srca i disanjem.

Što je novo u pristupu Canavera?

U veljači 2015. Canavero je u časopisu Surgical Neurology International objavio da će rashladiti glavu i tijelo darivatelja kako bi smanjio mogućnost oštećenja stanica zbog manjka kisika te da namjerava napraviti što čišći rez i spojiti leđne moždine procesom Gemini.

On prvo planira napraviti rez u tkivu vrata, potom spojiti glavne krvne žile tankim cjevčicama te konačno presjeći moždine. Glava će se potom učvrstiti na tijelo darivatelja koji je doživio moždanu smrt. Moždine, koje nalikuju na guste svežnjeve špageta živaca, povezat će metodama koje su već pokazale solidan potencijal u liječenju prijeloma kralježnice – mjesto reza kupat će se polietilen glikolom i podražavati elektrostimulacijama. Polietilen glikol potiče povezivanje masnoća u membranama stanica slično kao što se špageti povezuju uz pomoć vruće vode.

Konačno će Canavero i njegovi suradnici povezati krvne žile i mišiće. Primatelj tijela ostat će u induciranoj komi tri do četiri tjedna kako se ne bi micao dok traje zarastanje. Usađene elektrode nastavit će davati elektrostimulacije.

Canavero predviđa da će pacijent, kada se probudi, moći pomicati lice i govoriti, a fizioterapija bi mu u godinu dana trebala omogućiti da prohoda.

Ako povezivanje moždine ne uspije navedenim tehnikama, postoji mogućnost da se upotrijebe i druge tehnike, među ostalim i terapija matičnim stanicama.

Ne manjka kandidata

Mada metoda još uvijek nije testirana, Canaveru ne manjka dobrovoljaca. Ruski računalni programer Valerij Spiridonov javio se u travnju da bude prvi kandidat. On boluje od Werdnig-Hoffmanove bolesti, degenerativnog genetskog stanja koje uništava živce i mišiće. Još od prve godine života ne može hodati.

Etički i zakonski problemi

Canavero kaže da bi volio obaviti operaciju u SAD-u, međutim svjestan je da to možda, zbog etičkih i vjerskih razloga, neće biti moguće. Uvjeren je da će mu neka država dozvoliti da obavi postupak.

Znanstvenici smatraju da je sjedište svijesti i osobnosti mozak. No transplantacija bi mogla biti sporna za brojne religije, prije svega za one u kojima se mozak ne smatra sjedištem duše.

Bit će i onih koji će prigovarati da je presađivanje glave neopravdano upropaštavanje mogućnosti da se organima darivatelja spasi više života.