BBC je u razgovoru s mladom voditeljicom dobio odgovor da nije riječ o eksploataciji ljudskog stradanja, nego 'baš naprotiv'.

'Osuđenici žele da ih se čuje. Neki od njih rekli su mi da u zatvoru nije bilo osobe s kojom bi bili spremni razgovarati o stvarima koje su se dogodile', rekla je Ding BBC-u.

Njena TV ekipa tvrdi da je riječ o prosvjetiteljskom programu kojem je cilj pronaći slučajeve-upozorenja za druge ljude koji bi se trebali 'probuditi i shvatiti vrijednost života'.

Tu vrijednost života, međutim, ne prihvaća država koja posjeduje TV kanal na kojem se vrti taj program i u kojoj se čak 55 zločina može kazniti oduzimanjem života: od ubojstva, preko oružanog ustanka do mita i nekih oblika šverca.

Emisija Ding Yu ne propituje granice državnog prava da uzima život zbog sudske presude za, recimo, financijsku prevaru, nego se fokusira na osuđenike za zločin ubojstva. Njen šou vrti se svaki tjedan od 18. studenoga 2006. godine, a Ding je usput postala i svojevrsni seks simbol: 'Ljepotica među zvijerima', kako kaže jedan nadimak. 'Ljepotica', međutim, nema baš nježne osjećaje za ljude od čijih smrti gradi karijeru.

'Žalim ih. Ali ne simpatiziram ih, jer za svoje prijestupe oni trebaju platiti tešku kaznu. Oni ju zaslužuju', kaže Ding, koja je u 200-tinjak intervjua pred sobom imala i 18-godišnjake. Jedan je osuđenik bio homoseksualac koji je u svađi ubio vlastitu majku. Ta emisija imala je osobitu gledanost, a Ding je susret s deklariranim homoseksualcem BBC-u opisala ovako: 'Nikad se nisam približila gej muškarcu pa doista nisam mogla prihvatiti neke njegove načine, riječi i djela.'

Iz BBC-jeve reportaže nije jasno postavlja li voditeljica sebi neka druga etička pitanja - propituje li svoju ulogu u mehanizmu koji ubija ljude, k tome još obrađujući putem TV-a samo selektirane slučajeve. 

Nema točnih podataka koliko ljudi godišnje bude ubijeno izvršavanjem smrtne kazne (metak u potiljak ili smrtonosna injekcija). Ni pravno procesuiranje osumnjičenika i optuženika nije transparentno, a međunarodna zajednica prigovara da se u Kini ne poštuje načelo po kojem je optuženik nevin dok mu se ne dokaže krivnja.

No čini se da reforme prodiru i u ovaj sektor nove-stare svjetske velesile. Smrtne kazne u zadnjih pet godina mora odobriti Vrhovni sud koji polako ide prema iskorjenjivanju egzekutorske prakse pa je, primjerice, poništio smrtnu presudu za ženu koja je nakon višegodišnjeg zlostavljanja ubila svog supruga. Prema BBC-u, u Kini postoje suci koji su svjesni da to neće ići preko noći, ali smatraju da bi praksu ubijanja zatvorenika trebalo ukinuti.

Što se tiče kontroverzi oko marketinškog aktivizma - eksploatacije i trivijalizacije ljudske tragedije u medijsko-reklamne svrhe, trend je davno začet na Zapadu. Primjerice, talijanski dizajner odjeće Benetton osuđenike na smrt je kao manekene stavljao na džambo plakate svoje robne marke, tvrdeći da time provocira javni dijalog o toj temi.