'Ova godina je stvarno katastrofa.', sažima Tamara Lakatoš iz baranjskog Kopačeva.

U ovom selu koje se naslanja na najveću europsku močvaru Kopački rit, teško je pronaći kuću bez barem jednog plastenika. Povrće koje ovdje niče samo po sebi postalo je svojevrsni brend i izvan granica Hrvatske. Najveća slava pripada kraljici - začinskoj paprici.

Ona se mahom proizvodi na obiteljsko-poljoprivrednim gospodarstvima, a prema navodima Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, procjenjuje se kako je ovom vrtlarskom kulturom u Hrvatskoj zasijano između 40 i 50 hektara. Najznačajnije površine su na istoku Hrvatske, na području Slavonije i Baranje.

'Imamo dva vrta i 12 plastenika. Sve je pod začinskom paprikom. No, očekivani urod u vrtu, onaj pod otvorenim nebom, odnijelo je nevrijeme koje je izgledalo poput scena iz američkih filmova', pokušava dočarati oluju koja je pohrala ovo baranjsko selo.

U vrtlarstvu je već 12 godina. Proizvodnja se intenzivirala posljednjih pet, od kada su se isključivo na poljima, Laktaševi posvetili samo takozvanom 'crvenom zlatu'. Sade šest sorti, tri ljute i isto toliko slatkih. Neke daju boju, druge mesnatost. Dok im se nekada više tražila slatka, potražnja im se sada izjednačila.

'Prvo smo ove godine imali kišu, padala je neprestano tri tjedna. Paprika je prerasla, pa sam ju na polje presađivala kad je bila velika kao majpan. Onda ju je spržilo jako sunce, pa smo dobili sunčanicu na njoj. I sad je došao led, i nemamo više začinske paprike na otvorenom', opisuje vrijeme koje ih prati od početka sezone.

Dok se na otvorenom, šetajući poljem može na prste jedne ruke prebrojati pokoji cvijet ili dotučena paprika na stabljikama, ona u staklenicima buja. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 2021. godine proizvedeno ukupno 17,084 tona paprike od čega je za tržište 13,581 tona.

'U posao smo ulazili mic po mic. Krenuli smo od nule. Prve godine smo imali 40 kilograma začinske paprike, i to smo većinom podijelili. Proizvodnja se sada penje do 500 kilograma. No i da je više, sve bi se prodalo. Jedne je godine nestala već u prosincu, ove se protegnula do ožujka', govori Tamara kolika je potražnja.

I popis kupaca buja. Na njima su njihovi dugogodišnji, a svake godine stižu upiti i novih. Začinskom mljevenom paprikom ospkrbljuju i dva restorana. Najviše, ipak, kaže Tamara, prodaju na kućnom pragu.

'Može se od ovoga posla živjeti, ali se jako puno mora i raditi. Do prije dvije godine se isplatilo, a onda su lani otišle cijene benzina, struje. Navodnjavamo sve površine, rasadu zimi grijemo da bi klijala. Ulazni troškovi su se znatno povećali', objašnjava Tamara koja vodi računa od početka do kraja proizvodnje.

Njezin radni dan započinje u 5 ujutro. Odlazi s motikom među stabljike paprike. Sama ih presađuje, okopava, veže. Voza se od vrta do vrta. Prati vremensku prognozu, pa spušta ili potpuno zatvara plastenike. Pune su joj ruke posla od siječnja do prosinca.

'Nakon nevremena su krenuli komentari po društvenim mrežama, kako će sada paprika biti 50 eura. Dakle, i prije oluje smo odlučili podići cijenu kako ne bismo proizvodili s gubitkom. Svakako nam je to bio plan, ali ćemo to izračunati nakon prve berbe u plastenicima. Do sada je kilogram mljevene paprike bio 170 kuna ili 23 eura, a sada bi mogla biti skuplja za dva, tri eura', objašnjava nam vrtlarica iz Kopačeva.

Prva berba u plastenicima trebala bi im započeti za desetak dana. Vanjska paprika im je taman bila u cvatu, a plodove su trebali početi skidati krajem kolovoza. Nakon berbe, opisuje Tamara, začinska paprika mora stajati na zraku barem mjesec dana kako bi prirodnim putem izbacila vlagu.

'Time postižemo puno ljepšu boju. Tako da nije to 'danas ju poberemo, a sutra već imamo mljevenu papriku'. Prerada traje minimalno mjesec i pol dana. Ona vani mogla se brati do prvoga mraza, ako je vrijeme idealno. U plasteniku imamo od pet do sedam berbi, jer paprika rađa u etapama. A za nju vrijedi ono što su stariji ljudi znali govoriti: 'Što ju češće bereš, ona će više davati'. Primjetili smo kad ju poberemo, ona kao da živne, isto kao i čovjek koji se umori i sjedne, pa kad ustane, ima veći elan za posao', poručuje Tamara.