U krugu samostana sestara karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu još prije šest godina trebao je niknuti Dom sv. Josipa za nezbrinutu djecu i stambeno naselje za mlade katoličke obitelji. Godine 2008. u cilju realizacije projekta sklopljen je ugovor između sestara karmelićanki i tvrtke G.N.Z., vlasnika Zlatka Čajka. No umjesto gradnje svih ovih godina su se događale mutne stvari, zbog čega se u projekt umiješalo pravosuđe
Temeljem ugovora na račun tvrtke G.N.Z. s računa karmelićanskog reda u dvije godine uplaćeno je oko milijun i dvjesto tisuća kuna, a nije se ništa napravilo. U ime projekta novac je vlasniku tvrtke dao i Herman Vukušić. I završio kao žrtva velike prevare. 'U ovaj projekt sam se isključivo i jedino uključio kako bih pomogao izgradnji doma za nezbrinutu djecu', ispričao je HRT-u Vukušić. Dodaje kako će taj iznos njegova kći morati otplaćivati idućih 27 godina, a riječ je o više od 900 švicarskih franaka mjesečno.
U međuvremenu se ugovor raskinuo nakon brojnih upita medija. Protiv vlasnika tvrtke podignuta je optužnica, potvrđena na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, no njegov odvjetnik tvrdi da, prema njihovim saznanjima, članice karmelićanskog reda nemaju veze s poslovnim dogovorima Čajka i Vukušića. Čajko nije sporio da je bio u određenim poslovnim kontaktima s Vukušićem, ali izričito tvrdi da ga nije oštetio ni za kakav novac.
'Ne samo da me je oštetio, već su u cijelu priču upletene i pojedine članice karmelićanskog reda', tvrdi Vukušić, optužujući ih da su godinama bile sredstvo za izvlačenje novca Zlatku Čajku preko njegove tvrtke fiktivnim fakturama. Vukušić zaključuje da je to bio fiktivni projekt koji je poslužio za izvlačenje novca od ljudi iz obitelji, prijatelja i tvrtki koji su nasjeli na njega.
Od izgradnje doma u sklopu samostana ipak se nije odustalo i završena je prva faza započeta 2013, ali s drugim izvođačem radova. Hoće li ovog puta radovi biti dovršeni, vidjet će se. Kao i kamo vodi trag novca koji slijede mjerodavne institucije.
