Kinesko ratno zrakoplovstvo obilježilo je 1. svibnja Međunarodni praznik rada testiranjem najnovijeg balističkog projektila. Službeni Peking je objavio je tom prilikom video snimku koja, pored nove rakete u arsenalu, prikazuje korištenje konvencionalnih bombi, ali i vještinu pilota bombardera i zemaljskog osoblja.

Na kratkoj snimci prikazano je djelovanje kineskog dvomotornog podzvučnog strateškog bombardera H-6K koji je modernija inačica ovog aviona izvedenog iz sovjetskog Tu-16 Badger koji je po prvi put poletio davne 1952. godine. Najnovija inačica K, poznata po nazivu 'Bog rata', konstruirana je za napade na velikim udaljenostima, a pored sposobnosti nuklearnog udara, može udariti i na borbene skupine američkih nosača zrakoplova i prioritetne ciljeve u Aziji. Ono što je posebno zapelo za oko zapadnim vojnim analitičarima jest premijerna snimka testiranja balističkog projektila koji se lansira iz zraka (ALBM).

Prema snimci, bombarder tipa H-6K ispalio je projektil s natpisom 2PZD-21 koji je ispisan na boku rakete. Iako je ovo zasad jedina poznata službena oznaka, pojedini izvori navode da se projektil ponegdje naziva KD-21 ili YJ-21, što su oznake kojima se označavaju kopneni i protubrodski projektili, a što izaziva ključne nepoznanice oko nove rakete.

Valja podsjetiti kako su kineski ALBM-ovi, od kojih postoje najmanje dvije vrste, učestalo procjenjivani kao protubrodsko oružje, primarno namijenjeno gađanju ratnih brodova visoke vrijednosti poput nosača zrakoplova. Otuda im i dodatni naziv 'ubojica nosača'. Međutim, koliko je dosad bilo poznato, H-6K je prvenstveno platforma za kopnene napade, koja isključivo služi u Zračnim snagama Narodnooslobodilačke vojske, a ne i u sklopu mornaričkog zrakoplovstva. To pak otvara mogućnost da je 2PZD-21 zapravo namijenjen za napad na ciljeve na kopnu.

Pogađa kopnene i pomorske ciljeve

Ovakva pretpostavka svrstava 2PZD-21 u klasu oružja vrlo sličnom ruskom projektilu H-47M2 prozvanom Kinžal, koji je na Zapadu poznat kao AS-24 Killjoy i koji se lansira iz modificiranih presretača MiG-31K (NATO oznake Foxhound). Ti su projektili korišteni s mješovitim uspjehom u Ukrajini, ali treba podcrtati kako pretpostavke da Kinžal ima protubrodsku sposobnost nikada nisu potvrđene.

Vjeruje se da se projektil 2PZD-21, kao i Kinžal, temelji na taktičkom balističkom projektilu, najvjerojatnije CM-401. Ova raketa na kruto gorivo, dizajnirana za lansiranje iz sustava B-611 kakve je Kina prodala Mjanmaru, Kataru i Turskoj, ima navodni domet od 290 kilometara te može pogoditi statične mete do kojih stiže brzinom između 4 i 6 Macha. Slično kao i balistička raketa Iskander, 2PZD-21 prati složenu putanju tijekom svoje faze krstarenja i koristi aktivni radarski tragač za terminalno navođenje, što omogućuje njezinu upotrebu kao protubrodske balističke rakete.

Međutim, ključna razlika između 2PZD-21 i Kinžala leži u platformi koja ga ispaljuje. Dok se Kinžal isključivo postavlja na nadzvučni MiG-31K, djelujući i kao početni stupanj i kao lansirni uređaj dostižući supersonične brzine, kineski se projektil očito može ispaliti i iz podzvučnog aviona poput H-6K. Specijalizirani obrambeni portali ističu kako je moguće da je 2PZD-21 namijenjen za gađanje ciljeva na kopnu kao i na moru, što je još jedan dodatak rastućem i sve raznolikijem kineskom arsenalu projektila.

Stručnjaci upozoravaju da balistički projektil koji se lansira iz zraka predstavlja posebno tešku prijetnju, bilo operateru zemaljske protuzračne obrane ili onom zaduženom za zaštitu ratnog broda. S potencijalom hipersonične krajnje brzine koja je uobičajena za balističke projektile, ALBM bi vjerojatno jurio prema svojoj meti pod strmim kutom pada. Pod pretpostavkom da može napasti ratne brodove u pokretu, također će moći dinamički manevrirati tijekom faze završnog dijela napada, otežavajući pritom protuzračnoj obrani na kopnu.

Kao stvoren za potencijalan napad na Tajvan

Također, upućeni podsjećaju da iskustva Kinžala u Ukrajini sugeriraju kako vrhunski sustavi protuzračne obrane nisu posve suvišni protiv ovakvih prijetnji. Kao dio višestruke taktike, a samim time i strategije u kojoj bi se salve ALBM-ova kombinirale s drugim metodama napada, 2PZD-21 bi mogao biti zastrašujuće oružje. Nadalje, dok bi napad na ratni brod zahtijevao točne i ažurne podatke o cilju, kao i senzore na projektilu za terminalnu fazu napada, 2PZD-21 bi se mogao koristiti protiv fiksnih meta na kopnu i to s puno manje poteškoća.

Kini zasigurno ne manjka balističkih projektila koji se lansiraju sa zemlje, ali lansiranje ALBM-ova iz bombardera H-6K uvelike proširuje udarni domet. Prema dostupnim podacima, H-6K ima domet veći od 6000 kilometara, a može se i napuniti tijekom leta pa se samim time povećava i domet 2PZD-21. Kao oružje za kopneni napad u kontekstu mogućeg sukoba u indopacifičkoj regiji, Kinezi bi mogli koristiti 2PZD-21 za udare na ključne neprijateljske otočne instalacije, posebice na Tajvanu i u vodama oko njega. Pretpostavlja se kako bi projektil mogao pogoditi istočnu obalu Tajvana još dok H-6K leti iznad obale Kine.

Vrijedno je naglasiti kako 2PZD-21 nije prvi kineski ALBM pa čak ni prvi koji je zabilježen na H-6K. Tu je, naime, projektil lokalne oznake KF-21 koji se nosi poluuvučen na središnjoj liniji trupa varijante H-6N sa sposobnošću nuklearnog udara, ali taj projektil, barem koliko je poznato, dosad nije prošao završnu fazu testiranja.

Pojava ovakvom oružja ukazuje kako Kina nastavlja s razvojem projektila za svoje bombardere dugog dometa. S bombarderom iduće generacije H-20, za koji se očekuje da će se pojaviti u bilo kojem trenutku, ovo oružje također dodatno ukazuje na rastuću važnost H-6 kao nosača većeg oružja, posebice hipersoničnih projektila, ali i svemirskih i bespilotnih letjelica. Ovaj tip oružja je i podsjetnik da balističke rakete koje se lansiraju iz zraka naveliko ulaze u modu, iako njihovi korijeni sežu pola stoljeća unatrag.