Režim u Pjongjangu objavio je fotografije i snimke koje pokazuju, kako tvrde, novo hipersonično oružje srednjeg dometa koje se može pohvaliti hipersoničnim kliznim vozilom. Prema tvrdnjama sjevernokorejskih medija, bojna glava projektila dosegla je svoj vrhunac na visini od 101 kilometar, a potom i sekundarni vrhunac na oko 72 kilometra, prije nego što je pala u Istočno kinesko more. Tamošnji mediji izvijestili su da je pritom postignuta brzina od pet Macha te da je lansiranje, uz pratnju visokih dužnosnika, nadgledao Kim Jong-un.

Južnokorejske vlasti su pak procijenile da je ukupna udaljenost koju je prešao projektil oko 600 kilometara. Seul je istaknuo da je riječ o balističkoj raketi srednjeg dometa, odnosno kategoriji raketa s dometom između 3000 i 5000 kilometara, kao i da su sjeverni susjedi eksperimentirali novim tehnologijama bojnih glava. Dodali su i da je testno lansiranje obavljeno početkom travnja s poligona izvan Pjongjanga, a koje se i ranije koristilo.

Stručnjaci navode da je testiranje sustava Hwasongpho-16B, koji doseže dvije vršne visine, u skladu s načinom na koje je ovakvo oružje i dizajnirano da funkcionira. Hipersonična klizna vozila su, naime, bez pogona i koriste raketne pojačivače da bi dosegla željenu visinu i brzinu prije nego što padnu na metu.

Vojni analitičari preciziraju da projektil nakon lansiranja putuje duž relativno plitke atmosferske putanje leta hipersoničnim brzinama većima od pet Macha. Ukazuju i na to da su hipersonična klizna vozila sposobna manevrirati po nagibu i po kursu, uključujući bočne manevre daleko izvan atmosfere. Ova sposobnost manevriranja, u kombinaciji s brzinama iznad pet Macha, predstavlja ozbiljne poteškoće za neprijateljsku protuzračnu obranu kada je u pitanju otkrivanje i praćenje kliznog vozila te njegovo potencijalno presretanje ili neke druge reakcije na nadolazeću prijetnju.

Manevriranje 'putanjom pliskavice'

Takve procjene potvrdio je i Pjongjang ističući da je testiranje projektila Hwasongpho-16B pokazalo sposobnost manevara brzog mijenjanja smjera. Poznato i kao 'putanja pliskavice', to kretanje uključuje najmanje jedno preskakanje očekivanog manevra kako bi se stvorio jedan ili više koraka u putanji prema cilju. Radi se, naime, o sposobnosti koju nemaju tradicionalni balistički projektili s odvojivim manevarskim vozilima za ponovni ulazak (MaRV) u različitim stupnjevima.

Pjongjang također opisuje Hwasongpho-16B kao 'vojnostratešku vrijednost', što je izraz koji su vlasti u Sjevernoj Koreji koristile u prošlosti za opis sustava sposobnih za nuklearne udare. Međutim pritom ne spominju detalje o bojnoj glavi koja se ugrađuje u klizno vozilo. Potencijalno, moglo bi se raditi o sustavu s dvostrukom ulogom, onom za konvencionalne te onom za nuklearne tipove bojnih glava. Prema ambicijama režima u Pjongjangu, vjeruje se da bi nuklearna bojna glava najvjerojatnije trebala biti prioritet u ovakvim sustavima.

Uz to, Sjeverna Koreja otkrila je da Hwasongpho-16B ima dvostupanjski pojačivač. Iz objavljenih fotografija i snimki nejasno je koliko pojedinačnih raketnih motora može biti sadržano unutar sustava, ali valja podsjetiti da je Pjongjang prošlog ožujka objavio da je testirao novi raketni motor na kruto gorivo.

Sjeverna Koreja već godinama uvelike ulaže u raketne motore na kruto gorivo za svoj sve raznolikiji arsenal balističkih projektila. U usporedbi s tipovima na tekuće gorivo, rakete na kruto gorivo sigurnije su za rukovanje i lakše ih je održavati. Analitičari naglašavaju da hlapljive i korozivne kvalitete tekućih raketnih goriva obično znače da se projektili koji ih pokreću ne mogu držati napajanim dulje vrijeme, iako postoje neke iznimke. S druge strane, projektili koji koriste raketne motore na kruto gorivo, a koje nije potrebno puniti njime prije lansiranja, puno su osjetljivije i fleksibilnije oružje te ga je teže naciljati.

Vrijedno je spomenuti da je Sjeverna Koreja prethodno testirala još jedan balistički projektil s hipersoničnim kliznim vozilom s pojačivačem na vrhu, nazvan Hwasong-8. Međutim taj projektil je koristio pojačivač na tekuće gorivo. Kao i njegov prethodnik, Hwasongpho-16B ima poprilično vizualnih sličnosti s DF-17, kineskim hipersoničnim sustavom srednjeg dometa na čvrsto gorivo, dizajniranim za nošenje kliznog vozila. Prema portalu The War Zone, ranije je bilo naznaka da bi ruska hipersonična raketa Avangard, koja se lansira iz silosa, mogla imati sličnu konfiguraciju.

Operativnost koja najavljuje lančanu reakciju suparnika

Takve sličnosti ukazuju na možebitnu pomoć Kineza ili Rusa u dizajniranju projektila Hwasongpho-16B, osobito stoga što je riječ o vrlo izazovnim tehnologijama kojima streme tehnički mnogo naprednije države od Sjeverne Koreje. Pritom treba podsjetiti da su Peking i Pjongjang dugogodišnji saveznici te da je Kina u nekoliko navrata bila optuživana da pomaže Sjevernoj Koreji u izbjegavanju sankcija. Južna Koreja je pak prošle godine optužila Rusiju za pružanje pomoći Sjevernoj Koreji u njezinom programu špijunskih satelita. Nakon što je Rusija u veljači 2022. pokrenula opći napad na Ukrajinu, Pjongjang je uskočio kao dobavljač streljiva i balističkih projektila kratkog dometa za rusku vojsku.

Prema ocjenama stručnjaka, špijunaža je jedan od potencijalnih načina na koje je Sjeverna Koreja možda poduprla svoj razvoj hipersoničnog oružja, premda je zasad nepoznato u kojoj je mjeri Hwasongpho-16B održivo oružje. Naime klinasta klizna vozila je vrlo teško projektirati i dovesti u operativno stanje pa neki analitičari vjeruju da je riječ o sjevernokorejskoj propagandi jer hipersonično naoružanje postaje vrlo tražena sposobnost među velikim vojnim silama.

Američka vojska i mornarica trenutno rade na zajedničkom hipersoničnom projektilu srednjeg dometa, a koje koristi jednostavnije stožasto klizno vozilo s pojačivačem. Plan je da tim oružjem, čiji je razvoj više puta odgađan, budu naoružani stealth razarači klase Zumwalt i podmornice klase Block V Virginia, ali i da se može ispaljivati iz kopnenih lansera.

Analitičari ocjenjuju da sjevernokorejsko operativno postavljanje hipersoničnih projektila potencijalno mijenja pravila igre za regionalnu sigurnost na Pacifiku. Takvi projektili, koji mogu doseći američku bazu na Guamu, ostavljaju malo vremena za upozorenje i gotovo ih je nemoguće presresti. Uz to, takve prijetnje imaju potencijal ubrzanog širenja sličnog suparničkog naoružanja u ionako neuralgičnoj regiji. Dobri poznavatelji situacije na Indopacifiku uvjereni su da bi Hwasongpho-16B, za slučaj da postane operativan, svakako natjerao Washington na raspoređivanje balističkih projektila u tom području, a što bi zauzvrat moglo navesti Kinu da učini isto.