Započela je nova serija Milanovićevih napada na Slavka Linića. Želi mu nešto naložiti, proziva ga i sumnjiči, Milanović je tek sada na tragu otkrića da je uz Slavka Linića dobio i cjelokupni kompleks mutnih poduhvata. Ili nije znao to prije dvije godine, ili nije mario. Ali ako je tek sada odlučio rasplitati Linićev gordijski čvor, možda nas ne mora tako dugo mrcvariti, možda može sve presjeći jednim potezom? Ostavka ili smjena, sasvim svejedno. Dok upire rogovima na skliskom brvnu, premijer bi mogao osvijestiti mogućnost da upravo sada napravi brzinsku rekonstrukciju Vlade
Kada je nakon sjednice predsjedništva SDP-a Zoran Milanović izašao pred novinare i izjavio da će on 'već sutra ujutro naložiti ministru financija da nam podastre, na Vladi i meni osobno, detaljno izvješće' o čudnom postupanju Porezne uprave u slučaju Merzel , izgledalo je to kao da premijer ima ozbiljan plan, kao da će doista sutradan pozvati na red Slavka Linića.
Je li Slavko Linić gledao na televiziji taj zajapureni nastup premijera dok se pakirao? Je li pomislio: a da javim njegovim službama da me sutra zapravo nema na Vladi?
Ali nije samo premijer mislio da će Linić biti na Vladi. Ostade u zabludi i mnogo širi raspon hrvatske javnosti. Sam ministar Linić je dan uoči sjednice Vlade, u pauzi konferencije o predstečajnim nagodbama, objavio je da je Vlada prihvatila preporuke Europske komisije o smanjenju deficita u ovoj godini za 2,3 posto BDP-a i najavio da će na sutrašnjoj sjednici Vlade biti predstavljene mjere smanjenja deficita za dodatnih 0,4 posto BDP-a.
'Sve je dogovoreno i danas su u tijeku zadnje rasprave. Tijekom sutrašnjeg dana ćete čuti prijedlog Vlade', rekao je Linić. Stoga su mnogi ostali zatečeni kad je sutradan postalo jasno da Linića – nema.
Slavko Linić i guverner Vujčić na dan kada se održavala sjednica Vlade već su ujutro išli na aerodrom, išli su u SAD, na proljetnu skupštinu Svjetske banke i MMF-a.
Ali Milanović je i na sjednici Vlade nastavio probadati odsutnog Linića, a iznenada je i sebe osobno postavio u liniju nadzora Porezne uprave: 'Porezna uprava je pod direktnom ingerencijom Ministarstva financija i mene osobno! Povjerenje građana u rad Porezne uprave mora biti neupitno, a one koji ruše povjerenje moramo maknuti iz sustava!'
A o mjerama za smanjenje deficita hrvatska javnost će ipak saznati tjedan dana kasnije.
Zoran Milanović i Slavko Linić se mrze. Preziru. Nema više oko tih emocija nikakvog zavaravanja. Nasukali smo se s Vladom u kojoj premijer i ministar financija gaje jedan prema drugome istinsku mržnju. Nema tu više ni uvažavanja, niti kurtoaznog poštovanja. Kada premijer nema pojma gdje mu je ključni ministar, ministar koji upravo pakira dodatno smanjenje deficita, kada cjelokupna hrvatska javnost ne može saznati točno niti kada će saznati koje su to mjere, kada se bacaju baloni o trošarinama, a analitičari već odokativno zaključuju da je to samo novi korak u provaliju, postaje jasno da taj njihov zloćudni odnos počinje razarati i Vladu i funkcioniranje državnog aparata, ali i trasiranje hrvatske stvarnosti.
Je li Milanović znao da uzima jakog ali i vrlo opterećenog političara iz stare SDP garde za ministra financija? Jest. Znao je i za sve njegove prijatelje, i za Jozu Kalema, i za Marinu Lovrić Merzel. Ako nije baš osobno znao za Šegona, znao je za šegonizam, za sustav političko-poduzetničkog umrežavanja koji dolazi sa Slavkom Linićem. Morao je znati za stil upravljanja, za stil dogovaranja.
Slavko Linić je valjda računao na Milanovićevo odsustvo interesa za ekonomske teme, za financije, računao je na to da ga njegov resor neće zanimati. Niti resor, ni on osobno. Slavko Linić u ovoj čudnoj Vladi doista iskače kao ministar koji razumije područje, resor, ima energiju, gura i radi projekte. Ali uz Slavka Linića došao je i njegov paket, njegov kompleks neobičnih prijatelja i mutna linija između javnog i privatnog.
Je li to odmah bilo vidljivo Milanoviću? Možda je samo mislio da će to biti tako decentno da neće nitko primijetiti, da neće popucati niti jedna karika?
Obojica su računali na to da će se moći zaobilaziti. Ali nije bilo moguće. I sada smo taoci njihovog višemjesečnog klinča. Tko će koga prije. Uprli su rogovima jedan u drugoga, pa tko će prije pasti s brvna. Jedan u kaljužu a drugi ostati na nesigurnom brvnu. Pa onda i taj drugi možda opet sklizne, nešto kasnije.
Ne znamo kako to funkcionira, jesu li u stanju nazvati jedan drugoga na telefon, ili si poslati mail. Vrlo je izgledno da dugo, ali zbilja dugo nisu razgovarali jedan s drugim, na samo. I sada doista prestaje biti važno tko bi trebao učiniti prvi korak, i trebaju li imati mirovnog posrednika.
Ili nek Milanović smijeni Linića, ili nek Linić podnese ostavku. Tehnički sasvim svejedno. Obojica su vrlo nesavršeni političari i sigurno neće izgubiti niti grama popularnosti ako učine prvi korak. Samo će prestati maltretirati građane, one zabrinuto zagledane u makroekonomske tablice ali i one zagledane u prazninu novčanika.
Hrvatska, lijeva, desna, srednja, mlada, stara, zaposlena i nezaposlena, treba hitno premijera i ministra financija koju mogu razgovarati i rješavati zajedno barem najgore probleme. Ali je li to uopće moguće: solidan financijaš koji se razumije s Milanovićem i spreman je istrijebiti klice šegonizma i raznih drugih čudnih pojava u dubini Ministarstva financija? Teško je odlučiti što je od ovog – najteže.
