S obzirom na španjolsku povijest diktature i fašizma, analitičari upozoravaju da se novi premijer Mariano Rajoy treba ponajprije baviti ekonomijom i smanjivanjem nezaposlenosti, a nikako revizijom povijesti ili progresa Španjolske u ljudskim pravima i slobodama.

Španjolska se nalazi na rubu propadanja u dužničku krizu, dakle na putu na kojem se već mjesecima vozi Grčka, a odnedavno je tu i Italija. Stoga nije iznenađujuće što su prijevremeni parlamentarni izbori donijeli jasnu promjenu vlasti. Zapaterovi socijalisti, koji su na vlasti bili od 2004, uvjerljivo su izgubili od konzervativno-katoličke Narodne stranke (PP), koja će u parlamentu s 300 zastupnika ima svojih oko 180, zahvaljujući tome što su na izborima dobili 44 posto glasova. Socijalisti su uspjeli uzeti tek 29 posto, otišavši u opoziciju s novim vođom, bivšim ministrom policije Alfredom Perezom Rubalcabom

Naslijeđe generalisimusa Franca

Sve ankete pokazuju da su konzervativci pobijedili zbog stagnirajuće ekonomije, koja je u trećem kvartalu ove godine rasla za tek 0,7 posto, dok je nezaposlenost iznad 20 posto i dalje najviša u cijeloj Europi. Još gore, među mladima i visokoobrazovanima vlada nezaposlenost od ogromnih 45 posto. Toga su bili svjesni i u PP-u, pa su u predizbornoj kampanji naglašavali da im je ekonomska politika prioritet. Sve to pokazuje da se Španjolska još uvijek vrlo pažljivo nosi s traumom Francove diktature i građanskog rata koji joj je prethodio, traume koja nije do kraja izliječena.

Naime, nakon Francove smrti 1975, Španjolska je prošla brzo put k parlamentarnoj monarhiji, oslobodivši se velikog naslijeđa višedesetljetne klerofašističke diktature. Ali jedan od uvjeta za to bilo je ignoriranje tog razdoblja prošlosti i izbjegavanje velikih istraga oko zločina Francovih fašista ili proganjanja ljudi tijekom njegove vladavine. Diktator je pak pokopan u velikom memorijalu Valle de los Caidos, koji podsjeća na faraonsku grobnicu, što ne čudi jer je sam Franco osmislio to mjesto koje je trebalo služiti pomirenju među Španjolcima. Generalisimus Franco naumio je nacionalnu podjelu zaliječiti tako što bi zajedno sahranio kosti svojih fašista i boraca koji su u Španjolskom građanskom ratu (1936-1939) pali za republiku.

Retorika prilagođena izborima

Ta ideja se kasnije još jedino svidjela prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, koji je s 'kostima u mikseru' mislio stvoriti čudesni napitak koji će ukinuti hrvatske podjele oko ustaša i partizana. Španjolski slučaj pokazuje da se te podjele mogu učiniti tabu temom, no da će strahovi koje izazivaju uvijek biti prisutni. Mariano Rajoy i njegova stranka PP u tamošnjem društvu predstavljaju na neki način duhovne nasljednike Francove ere, u kojoj je bio zabranjen razvod, žene nisu imale nikakva prava, abortus je bio zabranjen, a o istospolnom braku da ne govorimo. PP je snažno obilježen konzervativnim obiteljskim vrijednostima i katoličkom vjerom, čak toliko da je Rajoyev prethodnik, bivši premijer Jose Maria Aznar, bio član i Opus Deija.

S druge strane, iako se Zapaterova vlada pokazala nespremnom na rezove i reforme koji bi izvukli Španjolsku iz krize, ona je od 2004. provela niz društvenih reformi koje Španjolci masovno podržavaju i za koje ne žele da se ukinu. Bračna ravnopravnost za istospolne parove, popravljanje položaja žena, lakši pristup abortusu samo su neke od tekovina socijalističke vlade koje se Španjolcima itekako sviđaju, na što je u predizbornoj kampanji igrao i lijevi kandidat Rubalcalba. Socijalisti su tako snimili spot u kojem mladi ljudi uzvikuju pitanja upućena kandidatu PP-a Rajoyu o tome 'što je s njihovim pravima'. Pitanje nije neopravdano, jer je prve četiri godine opozicije protiv Zapatera Rajoy proveo napadajući tadašnjeg premijera zbog progresivnih reformi za prava žena i LGBT osoba. Kasnije je Rajoy napustio takvu retoriku, ako već ne i stavove, shvativši da mora postati mekši i prihvatljiviji što širem sloju glasača.

Na potezu Los Indignados

56-godišnji Mariano Rajoy, čovjek koji će za oko mjesec dana preuzeti dužnost španjolskog premijera, u politici je dovoljno dugo da zna što kada treba reći. U nedjelju navečer, nakon što su u javnosti postali poznati preliminarni rezultati, Rajoy je izašao pred novinare i poručio da 'planira biti premijer svih Španjolaca', koji 'neće raditi podjele', a 'uvijek će se voditi općim interesom' s ciljem da 'služi narodu'. Rajoy je naročito istaknuo da neće raditi podjele u narodu, što je signal da konzervativni PP razumije da mu je glavni zadatak riješiti ekonomske prijepore. U Guardianu se citira komentar s ulica Madrida, koji sumira opće raspoloženje: 'Rajoy neće biti najbolji, ali barem nije najgori.'

Sa svojim tehnokratskim iskustvom vođenja nekoliko ministarstava u eri Aznara, Rajoy zna kako poluge moći funkcioniraju, što će biti vrlo važno kada se počnu rezati socijalna prava. PP je najavio da jedino neće dirati mirovine, dok je sve ostalo na stolu. Pitanje je koliko će frustrirani Španjolci tolerirati takvu politiku, ili Rajoya kao premijera očekuju i veliki ulični prosvjedi. I on je svjestan toga, pa je u kampanji najavio kako svoju vladu ima namjeru pozicionirati na 'umjerenom centru', kako bi sa svima našao zajednički jezik. Ipak, za pokret mladih Los Indignados, koji je ljetos bio preuzeo španjolske trgove, Rajoy nema ništa lijepo za reći, opisujući ih kao 'antisistemske radikale'. Zato je lako moguće da se Los Indignados ubrzo usmjere na prosvjede protiv nove, konzervativne vlade koja neoliberalnim potezima želi oživjeti ekonomiju.

Opsesivna tajnovitost

Rajoy je veliki europejac u svojoj politici, a poznat je i po tome što je opsesivno tajnovit. Primjerice, u kampanji je izjavio da se već odlučio koga će uzeti za ministra financija, no da informaciju nije podijelio ni s tom osobom. Nije baš bio previše konkretan ni po pitanju onoga što namjerava učiniti na vlasti, nego se više koncentrirao na pogreške Zapaterove vlade. Inače ga i najbliži suradnici opisuju kao 'suhoparnog' i 'tvrdoglavog', pa se za Rajoya baš i ne može reći da zrači naročitim političkim erosom. Međunarodna financijska tržišta također nisu sigurna što misle o promjeni vlasti u Španjolskoj, čije kamate sve bliže dolaze do granice od sedam posto, nakon koje uspješno pokrivanje državnih dugova postaje dugoročno nemoguće.

Toga je itekako svjestan i budući premijer Mariano Rajoy, pa najavljuje da će borba protiv krize biti 'naš zajednički pothvat', u koji će biti 'uključeno svih 46 milijuna Španjolaca'. Ipak, Rajoy je upozorio: 'Nećemo moći ostvariti čuda, ali čuda nismo nikome ni obećali.'