Mihail Gucerijev, 54-godišnji svjedok čije svjedočenje traži obrana Ive Sanadera kako bi pobila iskaz glavnog USKOK-ovog svjedoka Roberta Ježića, kontroverzni je ruski oligarh u punom smislu te sintagme – bankar, naftni tajkun i zastupnik u Dumi koji je 2007. godine pobjegao iz Rusije nakon sukoba s Kremljem, da bi se samo tri godine kasnije vratio kad su povučene sve optužbe protiv njega, a bio je optužen za bankarske prevare i pranje novca
Prije krize 2008. godine, Žurnal Finans procijenio je imovinu Mihaila Gucerijeva na četiri milijarde dolara. Riječ je o vlasniku kopmanije Russnjeft (ne treba miješati s državnim Rosnjeftom) koji se na razvalinama sovjetske ekonomije bacio u bankarstvo, a bio je i jedan od najjačih biznismena u Čečeniji i Ingušetiji u vremenima kada je ta regija ulazila u strahoviti ratno-kriminalni kaos.
Neki analitičari smatraju da je u suradnji s Kremljem Gucerijev u Ingušetiji pokušavao stvoriti poreznu oazu kako bi obogatio lokalne elite i spriječio da se u tu kavkasku republiku prelije rat iz susjedne Čečenije. Uz to je u 90-ima dvaput zaredom biran u ruski parlament Dumu, i to kao zastupnik ultranacionalističkog LDPR-a. Navodno je riječ o temperamentnom čovjeku koji je i danas vrlo utjecajan na sjevernom Kavkazu.
U 21. stoljeću osnovao je Russnjeft, koji je uskoro postao jedna od deset najvećih naftnih kompanija u Rusiji. No između 2006. i 2007. godine protiv Gucerijeva su zaredali istražni procesi. Prema jednoj od verzija kojima je baratao časopis Vjedomosti, sporan je bio pokušaj Gucerijeva da kupi dijelove Jukosa, naftnog imperija uhićenog oligarha Mihaila Hodorkovskog, čija je kompanija nakon obračuna s neposlušnim tajkunom uglavnom nacionalizirana.
Suočen s progonom i nacionalizacijom poslovnog imperija kakve su već prošli oligarsi poput Berezovskog, Gusinskog ili Hodorkovskog, Gucerijev je pokušao rasprodati sve svoje kompanije, a kada je stigla Interpolova tjeralica, već je bio u Velikoj Britaniji. Rusija je zatražila njegovo izručenje zbog optužbi za bankarske prevare i pranje novca. Iz tog vremena datira i prometna nesreća nakon koje je, bez odlaska u bolnicu, u čudnim okolnostima preminuo njegov sin Čingiz.
Prema nekim napisima, progonjeni tajkun je nakon zamrzavanja imovine u Rusiji pokušao nastaviti razvijati svoj naftni biznis u inozemstvu (spominjao se Azerbajdžan).
No tada stupa na scenu neočekivani obrat, vjerojatno posljedica nejasnog dogovora između Gucerijeva i ruskih vlasti, pa do 2010. godine sve optužnice protiv njega bivaju poništene. Vraća se u Rusiju i nastavlja investirati u nove poslove poput trgovačkih centara.
