Moćni ruski šef diplomacije, u skladu s pozicijom, jedan je od najvećih zagovornika politike Vladimira Putina pa je tako nedavno u razgovoru za bugarski časopis International Relations analizirao eurointegracije država Zapadnog Balkana navodeći kako Kremlj nema ništa protiv takvih pridruživanja, uz napomenu kako bi te države trebale same, bez vanjskih pritisaka, procijeniti koliko predloženi preduvjeti za pristupanje EU odgovaraju njihovim nacionalnim interesima.

Pritom nije propustio dometnuti kako težnje balkanskih država za eurointegracijama ne bi trebale predstavljati prepreku za njihovu suradnju s Rusijom, zaključivši na kraju kako je NATO opsjednut idejom 'razvoja Balkana, što dovodi do jačanja linija razdvajanja na europskom kontinentu.

Poznat po tvrdim stavovima i nepopuštanju, Lavrov je jedan od idealnih Putinovih suradnika koji je njegovu predanost ruskim interesima prepoznao 2004. godine imenujući ga ministrom vanjskih poslova na čijem čelu je neprekidno već 14 godina.

Lavrov je rođen u Moskvi 1950. godine u obitelji Armenca iz Gruzije i Ruskinje koja također dolazi iz Tbilisija, a koja je radila u sovjetskom ministarstvu vanjskih poslova. Budući šef diplomacije je kao mladić maštao kako će se baviti fizikom, no prevladao je majčin utjecaj te je nakon srednje škole upisao Moskovski državni institut međunarodnih odnosa na kojem je diplomirao u rekordnom roku s najvišim ocjenama.

Znanje sinhalija i maldivskog

Tijekom studija, Lavrov je učio egzotične jezike među kojima je i sinhala, službeni jezik Šri Lanke, kao i maldivski, dok je vrlo brzo savladao engleski i francuski. Za vrijeme ljetnih praznika budući ministar se bavio kazalištem, a već na trećoj godini studija se oženio.

Nakon diplome, Lavrov je prema ondašnjim pravilima morao raditi za ministarstvo vanjskih poslova određeno vrijeme te je zbog znanja sinhalija premješten u sovjetsko veleposlanstvo na Šri Lanci kao savjetnik i to upravo u vrijeme kad Šri Lanka kao bivši britanski dominion postaje socijalistička republika. U to vrijeme, SSSR i Šri Lanka bili su usko tržišno i gospodarski povezane, a SSSR je pokrenuo proizvodnju gume u toj zemlji. Sovjetsko veleposlanstvo u Šri Lanci također je bilo nadležno i za Maldive čiji je jezik Lavrov usvojio još tijekom studija.

Glavni Lavrovljev zadatak bio je stalno analiziranje stanja u zemlji, no služio je i kao prevoditelj, osobni tajnik i pomoćnik Rafika Nišonova, glavnog tajnika Uzbečke komunističke stranke te je zbog dobro obavljenog posla promaknut u atašea.

Nakon četiri šrilankanske godine Lavrov se 1976. godine vraća u Moskvu gdje radi kao treći i drugi tajnik u odjelu za međunarodne gospodarske odnose sovjetskog ministarstva vanjskih poslova..Tamo se bavio analitičkim radnjama, a bio je na čelu mnogih izaslanstava. Njegov odjel surađivao je s raznim međunarodnim organizacijama, uključujući i Ujedinjene narode pa je 1981. godine poslan u sovjetsko stalno predstavništvo pri UN-u u New Yorku. U početku je radio kao tajnik, no kasnije je promaknut u savjetnika te zatim u višeg savjetnika.

Ekspresno napredovanje 

Lavrov se 1988. godine ponovo vraća u Moskvu gdje je imenovan zamjenikom načelnika odjela za međunarodne gospodarske odnose MVP-a SSSR-a, a kasnije je imenovan za prvog zamjenika, a ubrzo i za načelnika tog odjela.

Urušavanjem Sovjetskog Saveza i preraspodjelom ovlasti između sovjetskog MVP-a i republičkih ministarstava vanjskih poslova, uključujući i MVP Ruske SFSR, koje se bavilo rješavanjem problema i koje je imalo često dekorativni karakter, taj je odjel preimenovan u ministarstvo vanjskih poslova Rusije, a Lavrov početkom 1992. godine postaje ravnateljem Odjela međunarodnih organizacija i globalnih problema.

Već nekoliko mjeseci kasnije Lavrov još jednom napreduje te je imenovan zamjenikom ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Andreja Kozireva. Glavna zadaća mu je bila nadgledati djelatnost Uprave za prava čovjeka i međunarodnu kulturalnu suradnju, kao i dva odjela za poslove s državama Zajednice neovisnih država (ZND) - međunarodnih organizacija i međunarodne gospodarske suradnje.

U ožujku 1993. postao je zamjenik predsjedatelja povjerenstva za sudjelovanje Ruske Federacije u međunarodnim organizacijama iz sustava UN-a, a u studenome 1993. imenovan je dopredsjedateljem međunarodnog povjerenstva za koordinaciju sudjelovanja Ruske Federacije u mirotvornim djelatnostima.

Čvrst i nepopustljiv

Tijekom i nakon razdruživanja bivših sovjetskih država rusko ministarstvo vanjskih poslova otkriva Lavrovljeve pregovaračke sposobnosti te ga koristi tijekom pregovora o usuglašavanju ustava ZND-a, u pregovorima o prvom prekidu vatre u gruzijsko-abhazijskom sukobu, dok se kasnije kao vrsni pregovarač bavio i sukobima u Osetiji, Karabahu i Pridnjestrovlju. Danas je itekako aktivan u pregovorima u Ukrajini i Siriji, točnije gdje god Rusija ima svoje interese, a iskusni zapadni diplomati ga opisuju kao 'tvrdog, ali pouzdanog i sofisticiranog' pregovarača i čistokrvnog profesionalca koji striktno slijedi zapovijedi Kremlja.

Zbog svojih čvrstih stavova i nepopuštanja na Zapadu ga nazivaju 'Gospodin Njet' (Mister No) kojeg je preuzeo od dugogodišnjeg sovjetskog šefa diplomacije Andreja Gromika.

O njegovom privatnom životu ne zna se mnogo, osim da voli zaigrati nogomet koliko mu to dopuštaju pluća jer je pasionirani pušač, osobito prvoklasnih kubanskih cigara. Osim duhana, Lavrov voli uživati i u najbiranijim žestokim pićima, a u pauzama diplomatskih turneja često ga se može vidjeti na stadionu moskovskog Spartaka čije utakmice, ukoliko mu dopuštaju prilike, ne propušta.