CVITAN MISLI OZBILJNO

Tko se sve treba zabrinuti nakon Bandićeva uhićenja?

04.11.2014 u 07:04

Bionic
Reading

'Milana Bandića građani nisu smijenili, već su mu uvijek iznova poklanjali povjerenje, što znači da je uspješno balansirao s količinom namještenih natječaja. Narodu to očito nije smetalo', objašnjenje je Vuka Vukovića, profesora Zagrebačke škole ekonomije i managementa

Prije nešto više od mjesec dana, on je objavio istraživanje o javnim nabavama u gradovima i općinama i na uzorku od njih tri stotine dokazao zanimljivu korelaciju između stupnja korupcije i ponovnog izbora istih lokalnih političara. Ukratko, što je vlast korumpiranija - veća je šansa da isti ljudi ponovno dobiju izbore. Ali samo do granice od 25 posto sumnjivih ili namještenih natječaja, kada građanima obično dozlogrde.

'Nakon toga krivulja pada i dolazi do smjene, a možda su najbolji primjeri Metković, Omiš ili Hvar, gdje su dugogodišnji gradonačelnici pometeni na izborima i gdje smo dobili pozitivne primjere dosta odgovornijih lokalnih političara', kaže Vuković.

Zagrebački gradonačelnik, po njemu, kao i većina kolega iz drugih gradova stvorio je sustav ljudi koji o njemu ovisi i tako postupno gradio svoju piramidu moći. Umjesto na izborima, kraj mu se približio zahvaljujući akciji državnih institucija - što je samo još jedan dokaz gotovo perverznog običaja građana Hrvatske da vole i podržavaju lošu vlast.

Vukovićevo istraživanje, naime, kroz temeljiti pregled postupaka javne nabave u gradovima i općinama otkrilo je fascinantnu razinu korumpiranosti lokalnih vlasti: stotine tvrtaka egzistiraju jedino zahvaljujući javnim natječajima na kojima uvijek pobjeđuju - često i kao jedini ponuđač. A postoje čak i tvrtke bez ijednog zaposlenog koje imaju nevjerojatnu uspješnost u dobivanju javnih sredstava, poput jedne iz Dubrovnika koja je u dvije godine pobijedila na 36 natječaja i uprihodila 20 milijuna kuna.


Hoće li Bandićevo hapšenje možda promijeniti svijest lokalnih političara pa da konačno shvate da nema nedodirljivih? Teško, smatra Vuković.

'To možda jest zvučno upozorenje, ali treba kazati da je navika nepoštivanja zakona na lokalnoj razini ogromna. Sam zakon o javnoj nabavi suštinski je dobro napisan, problem su njegove zloupotrebe. Ali problem je i podizanje praga za nabave koje se de facto mogu napraviti bez javnog natječaja, i to na 500 tisuća kuna za građevinske i 200 tisuća za ostale radove. Tu leži širok prostor za netransparentnost i korupciju', upozorava ovaj profesor.

Župani, gradonačelnici i načelnici još početkom godine dobili su zvučno upozorenje iz usta novog glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, koji je odmah po stupanju na dužnost najavio da će mu se baš oni naći na meti. 'Moja je impresija ta da su lokalni šerifi daleko opasniji nego što to naoko izgleda', kazao je i objasnio da je često vrlo teško uhvatiti takve političare s prstima u pekmezu jer je dokumentacija obično uredna, a natječaji provedeni formalno u skladu sa zakonom.

'Dok netko ne progovori, ne možete rušiti piramidu, a piramidu nikada nećete srušiti želite li izdvojiti samo vrh piramide. Nju jedino možete srušiti ako iz temelja počnete izvlačiti dijelove piramide dok se ona ne sruši', kazao je još Cvitan.

Nakon ovakvog upozorenja, reklo bi se da samo blesav čovjek može nastaviti krasti, vjerojatno smatrajući da policija, USKOK i DORH nikada neće navratiti do njegove općinice ili gradića. U praksi su dosad bili u pravu: istraživanje lokalnih afera najčešće je trajalo dulje od jednog izbornog ciklusa i Cvitanovi 'šerifi' obično su ponovno osvajali vlast uz prigodne parole o 'nedužnosti dok se ne dokaže krivnja' ili 'institucijama koje rade svoj posao'.

Osim glavnog državnog odvjetnika, ovih dana navodno se naglo razbudila i policija pa je u medije plasirana neobična najava o 'četrdesetak velikih istraga' koje su u završnoj fazi, odnosno predane na postupanje USKOK-u. Javno loptanje navodno je reakcija na prozivke samog Cvitana, mada će obje strane javno ustvrditi da inače sasvim solidno surađuju. Ako se krene u nova masovna hapšenja, javna je tajna ta da će nastati deficit u kadrovima jer istražitelja jednostavno nema dovoljno za ovu količinu posla. Odnosno korupcije.

Od zvučnijih lokalnih političara kaznene prijave na vratu trenutačno ima gradonačelnica Knina Josipa Rimac, bivši gradonačelnici Omiša (Ivan Škaričić) i Metkovića (Stipe Gabrić Jambo), ali bilo bi nepravedno samo njih isticati u prvi plan jer su u različitim stupnjevima postupka bivše ili sadašnje vlasti u nekoliko desetaka gradova i općina. Popis je zbilja fascinantan: od Dubrovnika do Donjeg Miholjca, od Umaga do Vukovara.

Prava zvijezda ipak je bivši istarski župan Ivan Jakovčić, čiji je slučaj dospio čak do Bruxellesa: ondje je austrijski poduzetnik Georg List zatražio skidanje zastupničkog imuniteta kako bi ga tužio za klevetu, što je samo nastavak sage u kojoj Jakovčića javno optužuje za reketarenje u vrijednosti od pola milijuna eura.

Istra je, naravno, također potencijalni raj za ambiciozne istražitelje - saborski zastupnik Damir Kajin nedavno je slikovito opisao da je Milan Bandić 'mala beba u odnosu na Istrane', a zgodno zvuči podatak da pedeset članova vladajuće stranke u toj županiji ima imovinu od po dva milijuna eura.

Uglavnom, cinici će reći da bi trebalo malo rasteretiti Remetinec, jer ima zatvora i u drugim krajevima Hrvatske.

Kako je moguće da pritvorene dužnosnike nitko ne pita otkud im novac za jamčevine?

Upravo je nevjerojatno koliko se jednostavno u Hrvatskoj može sakupiti novac za potencijalnu jamčevinu kad velike političke zvjerke završe u zatvoru. U najnovijoj istrazi protiv donedavno nedodirljivog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića bode u oči jamčevina – po medijima – od 2,4 milijuna kuna koju je ponudio Slobodan Ljubičić, praktički Bandićeva desna ruka. Kada bi se u Hrvatskoj dosljedno primjenjivala Konvencija za suzbijanje korupcije Ujedinjenih naroda, ove jamčevine za donedavne dužnosnike u Gradu Zagrebu ili gradskim poduzećima bile bi spektakularno zanimljive, napisao je Antun Zorislav Petrović iz hrvatskog Transparency Internationala u Forum.tm. Petrović ističe da spomenuta konvencija ima i članak naslovljen 'nezakonito bogaćenje' koji bi znatno olakšao procesuiranje svakog dužnosnika, bilo državnog, bilo lokalnog, s predugim prstićima. Ovaj briljantni članak glasi: 'Podložno svom ustavu i temeljnim načelima svoga pravnog poretka, svaka je država stranka dužna razmotriti donošenje zakonodavnih i drugih mjera potrebnih kako bi se kao kazneno djelo, u slučaju namjernog počinjenja, odredilo nezakonito bogaćenje, to jest, znatno povećanje imovine državnog službenika, koje on ili ona ne može razumno objasniti s obzirom na svoj zakoniti prihod. Ova odredba fantastičan je alat za suzbijanje korupcije. Pojednostavnjeno, kad se u pravnom sustavu zemlje pojavi ovakva odredba, onda je na dužnosniku dokazati otkud mu neka imovina, a ne na istražitelju.