Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu građanima je često posljednja prilika za istjerivanje pravde koju nisu uspjeli izboriti na domaćim sudovima, a premda vrlo mali postotak tužbi rezultira presudom, njihov je značaj dalekosežan. Za njima kao argumentima, neovisno o političkom spektru, posežu različiti akteri u društvu, dok su praksu toga suda dužni koristiti i domaći sudovi, a tportal se raspitao koliko je hrvatskih predmeta ondje završilo i kolike su odštete isplaćene proteklih godina
Od 1997. godine, kada je Hrvatska priznala nadležnost Strasbourga, do 2016. godine Ured zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP) zaprimio je od tog suda 1132 tužbe i nastavlja ih zaprimati i dalje, a Sud je donio 352 presude i 506 odluka na temelju kojih je isplaćeno 3.946.980 eura.
Sredstva za isplate po presudama i odlukama Europskog suda za ljudska prava za ovu godinu planirana u okviru proračuna Ureda zastupnika nisu povećana u odnosu na 2016. i iznose 4.500.000 kuna, što je povećanje ako govorimo u odnosu na 2015., kad je u tu svrhu isplaćeno 3.882.875 kuna, odnosno 2014., kada je isplaćeno 2.692.714 kuna.
'Do povećanja sredstava dolazi jer su hrvatski predmeti koje Europski sud u posljednje tri godine razmatra u najvećem broju vrlo složeni i najsloženiji predmeti. Točnije, odnose se na vrlo ozbiljne i teške povrede Konvencije, kao i predmete koji po svojoj prirodi mogu imati značajne financijske posljedice. Za te vrste predmeta Sud presuđuje i odgovarajuće visoke iznose naknada', objasnila je tportalu Štefica Stažnik, zastupnica RH pred Europskim sudom za ljudska prava.
Dodaje i da 'što se tiče očekivanja u idućem razdoblju, u Uredu ne mogu sa sigurnošću predvidjeti hoće li biti potrebno dodatno povećavati sredstva za isplate s obzirom na to da Ured ne može spekulirati o tome koliki broj predmeta će Sud riješiti u jednoj godini i kako će presudili u predmetima koje razmatra te posljedično planirati potrebna sredstva'.
Ako se vratimo u 2015., te je godine Europski sud donio 25 presuda u odnosu na Hrvatsku, od kojih u osam predmeta nije utvrdio povrede prava i sloboda zajamčenih Konvencijom, a Stažnik navodi da se najveći broj presuda odnosio na različite aspekte prava na privatni i obiteljski život te prava na pošteno suđenje i prava na osobnu slobodu i sigurnost. I godinu kasnije, kada je Europski sud donio 34 presude u odnosu na Hrvatsku, također u osam predmeta nije utvrdio kršenje Konvencije, a najveći broj presuda se odnosio na pravo na mirno uživanje vlasništva, prava na pošteno suđenje te presude koje su se odnosile na duljinu trajanja postupaka.
Rokovi suđenja i zatvorski predmeti
Hrvatska je na temelju presuda Europskog suda 2014. godine isplatila 2.692.714 kuna, 2015. godine 3.772.875 kuna te 2016. godine 1.884.574.27 kuna. No ne treba pohitati sa zaključkom da su stvari u području ljudskih prava odjednom poboljšane jer podatke, među ostalim, treba gledati s obzirom na koordiniranje izvršenja presuda. Potkraj 2014. u radu su bila 172 predmeta izvršenja, krajem 2015. bilo ih je 162, a krajem prošle godine 180, pobrojala je Stažnik, dodajući da je trenutno u radu 189 predmeta izvršenja. U 2014. završeno je izvršenje u 51 predmetu, u 2015. godini u 46 predmeta, a 2016. u 13 predmeta, dok je u ovoj godini, a ipak smo tek zakoračili u ožujak, završeno izvršenje u jednom predmetu. Od 1997. do 2013. sklopljeno je i 26 prijateljskih nagodbi, a pristajanjem na njih država je neizravno priznala da je kriva, ali i spriječila sudsku presudu.
vezane vijesti
Što se tiče sadržaja i broja predmeta, Stažnik napominje da su se oni 'u početku u najvećem broju odnosili na suđenje u razumnom roku i na druge aspekte prava na pošteno suđenje te prava na mirno uživanje vlasništva i vezano uz to prava na učinkovito pravno sredstvo. Slijedili su i tzv. zatvorski predmeti, odnosno predmeti koji se odnose na uvjete u zatvorima, pa predmeti koji se tiču obiteljskih odnosa (odnosa roditelja u vezi s djecom, nasilja u obitelji, posvojenja), zatim predmeti koji se tiču privatne sfere života (lišenja poslovne sposobnosti, prisilni smještaji u zdravstvenu ustanovu, buka), kao i prava na dom u kontekstu prisilnih iseljenja, a zatim se dijapazon širio na problematiku istraga kaznenih djela, posebice kaznenih djela ratnih zločina, primjenu načela ne bis in idem, poštenost suđenja u kaznenim postupcima i tako dalje'.
'U posljednje tri godine nema dominantnog obrasca predmeta koje Sud dostavlja Uredu, već predmeti obuhvaćaju sva navedena područja, kao i nova područja, poput prava na udruživanje, liječničke pogreške u kontekstu prava na privatni život te prava na sudski nadzor, provođenja tajnih mjera u kontekstu prava na privatni život, sudskog nadzora rada tajnih službi u vezi sa slobodom kretanja, prava na slobodu izražavanja, problematiku vještačenja u upravnim sporovima u kontekstu prava na pošteno suđenje i tako dalje', navela je za tportal Stažnik.
Premda se, kako napominje, trenutno bilježi manje predmeta koji se tiču zatvorskih uvjeta, prava na dom i prava na suđenje u razumnom roku, to ne znači da broj tih predmeta u bliskoj budućnosti neće porasti. Naime, o Europskom sudu ovisi to o kojim će nam predmetima dati informacije jer Ured nema saznanja o strukturi predmeta koji se nalaze na Europskom sudu, a još nam nisu predstavljeni ili na drugi način obrađeni', zaključila je Stažnik.
Kako sve to funkcionira?
Europski sud za ljudska prava (ESLJP) međunarodni je sud koji može razmatrati zahtjeve fizičkih osoba, organizacija ili tvrtki koje smatraju da su prekršena njihova prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zahtjev se može podnijeti isključivo protiv države koja je potpisnica Konvencije, a kršenja ljudskih prava ima i u razvikanim demokracijama poput Italije, Velike Britanije i Francuske.
Sud ispituje predmete tek nakon što su tužitelji iscrpili sva pravna sredstva u svojoj zemlji, odnosno kad su iscrpili sve mogućnosti sudske zaštite i ne može razmatrati sve vrste pritužbi, već je njegova nadležnost ograničena uvjetima dopuštenosti navedenima u Konvenciji. Njima je određeno tko se kada i u vezi čega može žaliti, a više od 90 posto zahtjeva koje razmotri Europski sud za ljudska prava proglasi nedopuštenima, pri čemu ne treba zanemariti to da oko (ne)transparentnosti procedure odbijanja tužbi postoje određeni prigovori.
Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede, dosudit će 'pravednu naknadu' koja se sastoji od naknade štete u novcu, a također od države može zahtijevati da građaninu naknadi troškove postupka. No treba imati na umu to da nije riječ o naknadi za stvarnu štetu koju je tužitelj pretrpio, nego odšteti zbog kršenja ljudskih prava. Ako Sud utvrdi da nije došlo do povrede, građanin neće morati platiti nikakve dodatne troškove, poput troškova postupka tužene države.
Važno je znati da Sud nije ovlašten preinačiti odluke domaćih sudova niti ukidati domaće zakone, a za izvršenje svojih presuda nije odgovoran, već nakon donošenja presude nadležnost prelazi na Odbor ministara Vijeća Europe, odgovoran za praćenje izvršenja presude i osiguranja isplate pravedne naknade podnositelju zahtjeva. Zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava ne zastupa građane u postupcima pred ESLJP-om, nego zastupa Republiku Hrvatsku i državne interese u svim postupcima u kojima je tužena pred Europskim sudom za ljudska prava.
