Zagrebačka udruga za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Korektiv inicirala je izradu Deklaracije o kršenju ljudskih prava od strane Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Detaljno su iznijeli argumente zbog kojih tvrde da Sud u Strasbourgu gubi svrhu postojanja i ide na štetu građana koji posljednju nadu za pravdom traže upravo na ovom sudu
Kada sud neke države (potpisnice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda) donese presudu zaobilazeći osnovna ljudska prava ili slobodu pojedinca, oštećena osoba ima šansu potražiti pravdu na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. On je posljednja slamka spasa i nade koja je s vremenom očito postala sve tanja i nesigurnija.
Pravnici koji imaju iskustva sa Sudom u Strasbourgu uvjerili su se u to da klasični problemi koje svakodnevno gledamo na hrvatskim sudovima itekako obitavaju i u srcu Vijeća Europe. Udruga Korektiv, desetak pravnika i drugih javnih osoba, potpisala je Deklaraciju o kršenju ljudskih prava od strane Suda u Strasbourgu navodeći detaljno najveće probleme koji ugrožavaju ljudska prava europskih građana.
U Deklaraciji navode da su najveća kršenja ljudskih prava na ovom sudu počela 2010, kada je uveden sustav filtriranja najjednostavnijih zahtjeva te odlučivanje na razinama malog i velikog vijeća Suda. 'Novitet u suđenju postaje i sudac pojedinac, kojemu asistira anonimni izvjestilac, a on funkcionira pod autoritetom predsjednika Suda. Time je sudac pojedinac ovlašten da može samostalno suditi, filtrirati jednostavnije zahtjeve te iste proglašavati nedopuštenima', ističe se u Deklaraciji. Kako se na odluke suca pojedinca ne smije nitko žaliti, takve odluke postaju konačne prije detaljnijeg razmatranja zahtjeva, odnosno tužbe.
Upozoravaju i da je omogućen novi mehanizam predselekcije. 'Novija sporna i neprihvatljiva praksa rada Suda je da sudac pojedinac odlučuje uz pomoć izvjestioca, a sudac ne može suditi protiv države iz koje je izabran kako bi se izbjegao mogući sukob interesa, pristranost i ovisnost. To isto pravilo ne vrijedi za izvjestioca, stoga se on nalazi u sukobu interesa.
Činjenica da izvjestilac može biti iz države protiv koje se podnosi tužba prisiljava potpisnike Deklaracije da sumnjaju u časno suđenje jer statistika kaže da se hrvatskom odsjeku suda u Strasbourgu čak 98 predmeta proglašava nedopuštenim. 'U postupcima filtriranja zahtjeva na presudan način sudjeluju izvjestioci koji nisu i ne mogu biti suci i ne smiju donositi sudske odluke. Izvjestioci upravo dolaze iz država protiv koje zahtjeve ispituju i ocjenjuju te procjenjuju kriterije dopuštenosti, što je protivno smislu zaštitnih odredbi', smatraju potpisnici.
Što se tiče manjeg broja zahtjeva koji prođu na sud, u 2013. to su bila 24 zahtjeva (samo jedan posto od svih pristiglih). 'Čak u 22 zahtjeva, koja su propuštena na suđenje nakon filtriranja, nađene su povrede. U čak 10 zahtjeva od ova 22 nađene su povrede prava na pošteno suđenje, odnosno u svakom drugom zahtjevu nije bilo poštenog suđenja u Hrvatskoj!'
Dakle jedan posto zahtjeva prođe na odlučivanje na sud, a ostalih 99 zahtjeva se doslovno uništava, čemu se također protive potpisnici Deklaracije. 'Ovaj sud je s pravom ranije nosio naziv dragulja u kruni Vijeća Europe. Sada je Sud u opasnosti jer svojom praksom rada, kad primjenjuje sporni mehanizam filtriranja zahtjeva, sve više postaje sud koji guši i krši ljudska prava, čime gubi razlog svog postojanja.
Navode da je čak Odbor za pravne poslove i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u svom dokumentu 'Budućnost Suda u Strasbourgu i izvršenje standarda ECHR' naveo: 'Sud ne može osigurati pravdu svim pojedincima postojanjem (novog) postupka (suđenja) koji provode suci pojedinci smokvinog lista (fig leaf) i koji odražava pravnu fikciju sudskog odlučivanja o svim zahtjevima.'
Potpisnici Deklaracije prozivaju institucije na razini Vijeća Europe, a prvenstveno Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, predsjednike EP-a, predsjednike EK, visoke povjerenice za pravosuđe EK, Upravnog odbora za ljudska prava Vijeća Europe, Odbora ministara Vijeća Europe, povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe i UN-a u Ženevi, nadležnih institucija na državnoj razini Visokih ugovornih strana (HCP), državnih parlamenata i njihovih odbora za ljudska prava, ministarstva pravosuđa... tražeći da poduzmu učinkovite i hitne mjere kako bi se očuvala temeljna svrha Suda:
'Temeljna svrha rada Suda je da Sud stvarno i pravilno i pošteno ispituje sve zahtjeve iz svoje nadležnosti te traži i pronađe povrede, ako ih ima, a da se pri tome osigurava i dugoročan opstanak rada Suda. Sud preporukama mudraca u stvarnosti krši ljudska prava i u praksi bježi od pronalaska povreda onih koji ne poštuju svoje obveze preuzete potpisom Konvencije', navodi se u Deklaraciji.